Savjet ministara BiH nije pronašao rješenje ni za plaćanje duga Republike Srpske prema Vijaduktu Portorož. Dug svakim danom raste za oko 9.600 evra kamata i sada iznosi blizu 57 miliona evra.

Problemi zbog naplate

Neizmireni dug već pravi velike probleme Agenciji za usluge vazdušnog saobraćaja BiH BHANSA, jer ne može dobiti novac od evropske organizacije za bezbjednost vazdušnog saobraćaja Eurocontrol. Posljednji je krajem marta obavijestio agenciju BHANSA da su, na osnovu odluke belgijskog suda, sva plaćanja agenciji zamrznuta. Kako je prije nekoliko dana javio N1 BiH, agencija BHANSA bila je primorana da preduzme određene mjere, uključujući smanjenje plata zaposlenima, a istovremeno su pozvali odgovorne da što prije pronađu rješenje, jer čak prijeti i obustava vazdušnog saobraćaja.

Eurocontrol je samo pisao Forbesu Slovenija da je zbog naloga za zapljenu koji je izdao belgijski sud radi izvršenja arbitražne presude protiv Bosne i Hercegovine, trenutno primoran da zamrzne naknade za prevoz koje prikuplja u ime Bosne i Hercegovine.

Vijadukt takođe cilja na Centralnu banku Bosne i Hercegovine. Naime, Vijadukt je u maju prošle godine, u skladu sa arbitražnom odlukom Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID), pred tamošnjim sudovima zatražio i izvršenje na tri zgrade Centralne banke BiH – u Banjaluci, Brčkom i Mostaru. Sredinom marta Opštinski sud u Mostaru potvrdio je oduzimanje zgrade Centralne banke u tom gradu, iako presuda još nije pravosnažna. Čekaju se i presude drugih sudova.

U Centralnoj banci za N1 BiH rečeno je da je uložena žalba na rješenje Opštinskog suda u Mostaru kojim je odobreno oduzimanje zgrade banke.

Kako je nastao spor?

Pošto je priča prilično komplikovana, hajde da prvo ukratko objasnimo kako se zakomplikovala.

Republika Srpska je 2004. godine potpisala ugovor o koncesiji vrijedan 165 miliona evra sa kompanijom HES Vrbas, koju je Vijadukt osnovao za projekat izgradnje dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas – HE Krupa instalisane snage 48,5 MW i HE Banjaluka – Niška instalisane snage 37,2 MW – u Banjaluci. Spor je nastao jer je Vlada RS 2013. godine državnom preduzeću Elektroprivreda, samo nekoliko kilometara udaljenom od HE Krupa, dala koncesiju za mini hidroelektranu (MHP) Bočac 2, čime je ugrozila slovenački projekat oduzimanjem dijela hidro-potencijala Vrbasa. Prema pisanju Capitala, potpisivanjem ugovora sa Elektroprivredom, RS je faktički prekršila ekskluzivitet prvobitne koncesije.

Vijadukt je ponudio sporazumni raskid ugovora o koncesiji nagodbom, što je Vlada u Banjaluci odbila.

HES Vrbas je potom u oktobru 2015. godine podnio odštetni zahtjev protiv Vlade RS. Pošto je Vlada odbila zahtjev, Vijadukt je, kao većinski vlasnik HES-a Vrbas, 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu protiv BiH pred ICSID-om u Vašingtonu, na osnovu ugovora o zaštiti ulaganja koji su Slovenija i BiH potpisale 2002. godine. Tada je raskinuo i ugovor. Vijadukt je prvobitno u sporu zastupala advokatska firma SDIL, koja je potom privukla Vannin Capital da finansira spor, kao i advokatsku kancelariju MSK iz Vašingtona. Ovo je do 2020. godine zastupalo Vijadukt, a potom advokatsku kancelariju 3VB iz Londona, objašnjava direktor i suvlasnik Vijadukta Boris Goljevšček.

BiH je izgubila arbitražni spor u aprilu 2022. godine. ICSID je Vijaduktu dosudio odštetu u iznosu od 39,8 miliona evra, uz kamatu obračunatu retroaktivno od 13. novembra 2021. do datuma isplate. Kumulativna kamatna stopa iznosi 7,1 odsto, a Vijaduktu su dosuđeni i pravni i drugi troškovi, ali oni nisu kamatonosni.

Vlada RS je potom podnijela zahtjev za poništavanje ove odluke i dala bezuslovnu garanciju da će vratiti dug ako odluka ne bude poništena. Arbitražno vijeće u Londonu je početkom maja prošle godine odbilo njihov zahtjev, ali RS još uvijek nije vratila dug.

Vijadukt je zbog toga prošle godine najavio prinudni povrat odštete, uključujući kamatu. „Važno je dodati da su advokati Vijadukta do danas više od 18 puta obavijestili sve nadležne organe u BiH, ali nikada nisu dobili zvaničan odgovor“, kaže Goljevšček.

Generalni tužilac BiH Ismet Velić rekao je za portal klix.ba: „Ovo je školski primjer bahatog ponašanja, brojnih grešaka, nepoštovanja činjenica, pravila i obaveza. Moraju se poštovati zakoni i ugovori. Sada je sve definisano i jasno. Republika Srpska je dužna da plati dug. Republika Srpska ima budžet, apsurdno je da neko drugi preuzima ovaj dug.“

Vijadukt je tužio BiH, jer entitet nema subjektivitet po međunarodnom pravu.

Šta znamo o Vijaduktu?

Kompanija Vijadukt, inženjering i izgradnja, upisana je u bazu podataka AJPES-a pod djelatnostima inženjeringa i tehničkog konsaltinga. Kako je navedeno, direktor je Boris Goljevšček, koji ima 85 posto udjela u kompaniji, dok je preostalih 15 posto u vlasništvu Vladimira Zevnika. Iz baze podataka AJPES-a proizilazi da su 7. novembra 2008. godine i Goljevšček i Zevnik upisali založno pravo i zabranu opterećenja i otuđenja poslovnog udjela na osnovu javnobilježničke isprave – ugovora o kreditu i zalogu – radi obezbjeđenja potraživanja u ukupnom iznosu od 800.000 evra i dodatnih troškova u korist zajmodavca EnBW (Energie Baden-Württemberg AG) iz Karlsruhea (više o tome u nastavku).

Kompanija, registrovana 1992. godine, nije ostvarila prihod od 2010. godine, osim 2.400 evra u 2021. godini. Prije toga, posljednji zabilježeni prihod bio je 2009. godine i iznosio je nešto više od osam hiljada evra. Najveći prihod ostvarili su 2004. godine, kada je potpisan ugovor o koncesiji, u iznosu od 1,8 miliona eura, dok je u naredne dvije godine prihod iznosio preko 900 hiljada eura.

Kako je Goljevšček objasnio za Forbes Slovenija, prije potpisivanja ugovora za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu, bavili su se niskogradnjom za različite stambene i druge projekte, poput izgradnje kuća, vikendica i slično. Ulaskom u projekat HE Vrbas, odlučili su da Vijadukt posvete isključivo tom projektu. Djelatnost niskogradnje prenijeli su na druga preduzeća, kaže on, koja su kasnije prodata ili zatvorena.

Mali biznis u veliki biznis

Kako je kompanija koja je ostvarila nešto manje od dva miliona eura prihoda u godini kada je potpisan ugovor od 165 miliona evra došla do tako velikog posla? Goljevšček odgovara da su prije potpisivanja ugovora o koncesiji sa Republikom Srpskom imali njemačkog partnera, MBB, koji je 2007. doveo investitora EnBW (Energie Baden-Württemberg), s kojim je sklopljen ugovor po kojem bi Nijemci finansirali projekat. Prema riječima Goljevščeka, Vijaduktu je već preneseno 1,3 miliona eura kao avans, ali je ugovorom bilo predviđeno da se avans konvertuje u kredit ukoliko posao propadne. Posao je kasnije propao, a Vijadukt nije mogao da otplati kredit jer su, prema njegovim riječima, veći dio već uložili u kćerku-kompaniju HES Vrbas i od 2004. godine finansirali poslovanje koncesionara u BiH, uloživši ukupno oko tri miliona eura. Stoga je EnBW Energie upisala založno pravo na vlasničke udjele Goljevščeka i Zevnika u Vijaduktu.

Na pitanje odakle im novac za finansiranje projekta, s obzirom da su prihodi Vijadukta presahli, Goljevšček odgovara da je finansiranje došlo iz sopstvenih izvora (Vijadukt), od kapitalnih preduzeća Goljevščeka i Zevnika, te kreditiranjem na finansijskom tržištu, „za šta su svi ugovori vezani“, kaže on.

Goljevšček je od 1996. godine bio suvlasnik (kasnije i jedini vlasnik) kompanija Bofrostadria Slovenija* i Bofrostadriatic Hrvatska*, kćerki međunarodnog konzorcijuma Bofrost, do 2010. godine, kada je koncesiju vratio svojoj matičnoj firmi. „U moje vrijeme obje kompanije su imale oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjače (u vlasništvu i u zakupu), a godišnji prihodi obje kompanije iznosili su više od šest miliona eura. Bofrostadria* je kreditirala Vijadukt, koji je finansirao njegovo poslovanje u BiH“, objašnjava Goljevšček.

Kako dobiti posao bez referenci?

Postavlja se pitanje kako je Vijadukt dobio ugovor za izgradnju hidroelektrana, s obzirom da nije imao reference u toj oblasti? Ispostavilo se da Vijadukt nije ni dobio projekat na tenderu, već je kasnije ušao u posao i pokušao da privuče razne partnere. Goljevšček objašnjava: „Vijadukt je pozvao konzorcijum za izgradnju HE Vrbas nakon što su pobijedili na tenderu u oktobru 2003. godine, kada im je bila potrebna pomoć oko bankarske garancije i u nastavku pregovora sa Vladom Republike Srpske oko ugovora o koncesiji. Konzorcijum pod nazivom GP Građevinar činile su srpske kompanije“, objašnjava on.

„Budući da vođa konzorcijuma Građevinar nije želio da produži garanciju u fazi pregovora o koncesiji, članovi konzorcijuma su nam se obratili. Dali smo bankarsku garanciju preko finansijske kompanije iz Kanade, koju je naš njemački partner MBB deponovao po ugovoru o koncesiji u iznosu od 1.028.000 eura“, dodaje Goljevšček.

„To je bilo u novembru 2003. godine, na njihovu inicijativu smo preuzeli vođenje i zaključivanje pregovora. Naš ulazak je odobrilo Ministarstvo energetike RS, a u novembru 2004. potpisali smo ugovor o koncesiji sa Vladom RS. Prije toga, ovaj ugovor je ratifikovala Narodna skupština RS“, kaže on i dodaje da je entitetska vlada kasnije odbijala da odobri Inovirani idejni projekat (IIP), koji je bio osnov za glavni projekat i ekološku dozvolu. ICSID je to prepoznao kao neodgovoran čin.Garancija (korporativni ček) je i dalje, prema njegovim riječima, u vlasništvu Vlade RS ili deponovana kod lokalnog Ministarstva finansija, a kopija je među dokazima u arbitražnom sporu.

Tražili smo kvalifikovane partnere

Goljevšček pojašnjava: „Vladi RS-a smo predstavili više kvalifikovanih investitora i partnera – Grupu E iz Švajcarske, EoN iz Njemačke, Statkraft iz Norveške, ČEZ iz Češke, EnBW iz Njemačke i druge. Svi su bili renomirani proizvođači električne energije i zainteresovani za druge energetske projekte u RS.“

Na pitanje zašto se konzorcijum obratio maloj firmi iz Slovenije za garancije, odgovara da ih je član konzorcijuma kontaktirao preko direktora firme u Beogradu, kojeg poznaje. „Vijadukt vam može djelovati kao mala firma, ali nemojte zaboraviti da smo imali kapitalno povezane firme u Hrvatskoj, BiH (ne samo HES Vrbas) i Srbiji.“ Nije želio da precizira o kojim firmama je riječ, rekavši samo da su neke već prošlost.

GP Građevinar Kraljevo posjeduje jedan posto akcija HES Vrbas. Svi članovi konzorcijuma su svoja prava i obaveze prenijeli na Vijadukt, koji sada posjeduje 99 posto udjela, objašnjava Goljevšček.

Šta se dešavalo između 2004. i 2010. godine

HES Vrbas je osnovan 2004. godine. Realizacija projekta je naišla na otpor građana Banjaluke i okolnih naselja zbog straha od plavljenja kanjona Vrbasa i ekoloških posljedica, javlja N1 BiH.

Goljevšček navodi da je od 2004. do 2010. godine uloženo oko tri miliona eura u projekat – na otvaranje kancelarije u Banjaluci, plate za dvoje zaposlenih (do 2013), nabavku meteorološke stanice i druge troškove.

Sud u Vašingtonu je u arbitraži uzeo u obzir i izgubljenu dobit, ne samo direktne investicije.

Prema Goljevščeku, projekat nije napredovao jer Vlada RS nije ispunila obaveze – otkup zemljišta, potvrda IIP-a, itd. „Pregovarali smo šest godina. Promijenilo se nekoliko vlada i ministara energetike“, kaže on.

Kako dalje?

Direktor Vijadukta kaže da pripremaju i druge mjere za naplatu duga, osim zamrzavanja imovine BHANSA-e i blokade računa Centralne banke BiH u Luksemburgu: „Ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Ko god misli da je to neprimjereno, neka zna da će na kraju ispaštati obični ljudi, a ne političari.“

Na pitanje šta planiraju sa novcem ako ga naplate, odgovara: „Dio će biti iskorišćen za nadoknadu troškova američkog fonda Vannin Capital, koji finansira sudske postupke, za plaćanje advokatskih kancelarija u RS, Engleskoj i SAD koje nas zastupaju, za otplatu kredita EnBW Energie i drugih povjerilaca – svi su oni navedeni u dokumentaciji ICSID-a.“