Opsežne inspekcijske kontrole uslijedile su nakon stupanja na snagu dopuna Pravilnika o deklarisanju hrane, 22. septembra ove godine, a koji propisuje da se pod uvoznikom smatra samo jedan uvoznik koji određenu hranu stavlja na tržište RS. Time je zaustavljena dosadašnja praksa da na nekim proizvodima uopšte nema imena uvoznika, dok je kod drugih bilo gotovo 20, pa je u slučaju problema s nekim proizvodom potrošač ostajao uskraćen za informaciju ko je direktni uvoznik za RS i ko je odgovoran za kvalitet tog proizvoda u unutrašnjem prometu.

Međutim, donošenje ovog pravilnika je možda i kontramjera RS ili njen odgovor na ponašanje pojedinih susjednih država, koje su proizvodima iz RS uvodili apsurdne necarinske barijere. Tako se ranije desilo da je konkretno Srbija na granici zaustavila kontingent piva, jer je na njemu pisalo "svijetlo" pivo, a ne "svetlo", te su bila navedena dva uvoznika, a ne samo jedan po tamošnjim propisima. U vrijeme tih događanja, srbijansko pivo je u RS uvoženo sa čak 16 uvoznika navedenih na proizvodu.

Iz Inspektorata RS su kazali da se u skladu s Pravilnikom o dopunama Pravilnika o deklarisanju hrane, koji je donijelo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, i čija je primjena počela od 22. septembra, pod uvoznikom smatra samo jedan uvoznik koji određenu hranu stavlja na tržište RS.

"U praksi to znači da u dijelu deklaracije koja se odnosi na uvoznika hrane mogu biti navedeni podaci samo o jednom uvozniku. Ukoliko jedan proizvođač ima više uvoznika za područje RS, za svakoga od njih će se morati štampati pojedinačna deklaracija na kojoj će biti navedeni podaci samo o tom konkretnom uvozniku", precizirali su iz Inspektorata RS.

Ističu da u slučajevima gdje se na etiketi jednog proizvoda navode podaci o više uvoznika, potrošač ostaje uskraćen za informaciju ko je direktni uvoznik za RS i ko je odgovoran za kvalitet tog proizvoda u unutrašnjem prometu. Iz tog razloga, kažu da pakovanje mora pokazati stvarnog uvoznika proizvoda, koji je odgovoran za ispravnost navedene serije, lota i roka trajanja, proizvoda koje je uvezao.

"Takođe, u slučajevima u kojima bi eventualno došlo do sumnje u ispravnost proizvoda, tragom sljedivosti vrlo jednostavno i brzo bi se došlo do odgovornog uvoznika, a u slučaju gdje je na jednoj etiketi navedeno npr. 10 uvoznika taj postupak bi trajao mnogo duže", kažu iz Inspektorata RS.

Stavljajući na etiketu informacije o pojedinačnom uvozniku proizvoda, ističu da se prioritetno štite potrošači.

Tako će u kontrolama prilikom uvoza u slučajevima u kojima se utvrdi da deklaracije ne ispunjavaju propisane uslove, inspektori zabraniti uvoz pošiljke i naložiti vraćanje dobavljaču. Za robu koja je uvezena prije navedenog datuma i koja se nalazi u prometu, uvoznici su obavezni da izvrše usklađivanje deklaracije u dijelu koji se odnosi na uvoznika i iz Inspektorata RS ih još jednom pozivaju da izvrše ovu zakonsku obavezu i da ne čekaju dolazak inspektora, jer su zakonom zaprijećene kazne visoke.

Kada su u pitanju kazne, ukoliko deklaracija na proizvodu ne ispunjava zakonom propisane uslove, Zakonom o hrani RS propisana je kazna u iznosu od 4.000 KM do 12.000 KM za pravno lice, od 600 KM do 1.800 KM za odgovorno lice u pravnom licu, od 3.000 KM do 9.000 KM za preduzetnika i od 400 KM do 1.200 KM za fizičko lice.

Dragutin Bošković, predsjednik Pokreta potrošača RS, rekao je da je za potrošače u RS od velike važnosti primjena ovog pravilnika i informacija ko je direktni uvoznik za RS određenog proizvoda i ko je odgovoran za kvalitet tog proizvoda u unutrašnjem prometu. On je naglasio da je potrebno vršiti detaljne kontrole na graničnim prelazima, jer je činjenica da "svako uvozi šta hoće", tako da samo kontrola može obezbijediti kvalitet i sigurnost proizvoda. Bošković je rekao i da se u RS uvozi dosta proizvoda za koje se ne zna ni iz koje države dolaze, posebno kada je u pitanju meso. Inače, iz privrednih komora su ranije upozoravali da se od proizvođača iz BiH, pa tako i RS, vrlo često zahtijeva da potpuno prilagode ambalažu, deklaraciju i sadržaj tržištu gdje izvoze, a dok sa druge strane domaće vlasti dozvoljavaju da na tržište dođe i roba sa deklaracijom na potpuno stranom jeziku.