Čini se da je odlazak Majkla Marfija, američkog ambasadora, koji je nakon završetka svog mandata u BiH otišao u penziju, a koji je tokom mandata snažno zagovarao da se ovaj projekt provede, zaustavio napore da se ovaj projekt realizuje.

Ipak, u Ambasadi SAD u Sarajevu juče su nam potvrdili da ta zemlja, uprkos promjeni ne samo administracije u Vašingtonu, nego i politike te zemlje, ne odustaje od ovog projekta.

"Južna interkonekcija važan je projekt koji će proširiti potencijalna tržišta za američki ukapljeni prirodni plin (LNG) i ojačati energetsku sigurnost i privredne izglede Bosne i Hercegovine. Projekt je od interesa za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Američkih Država i u skladu je s američkom energetskom politikom, koja uključuje povećanje izvoza LNG-a, što će koristiti Sjedinjenim Američkim Državama, Bosni i Hercegovini i Evropi u širem smislu", odgovorili su nam na pitanje koje smo poslali.

Jedan od poznavalaca prilika u energetskom sektoru, koji nas je zamolio za anonimnost, rekao je "Nezavisnim" da je praktično Marfi jedini bio koji se zalagao ovaj projekat, iako su se kantoni s hrvatskom većinom protivili da distributer gasa koji bi dolazio preko Južne interkonekcije bude preduzeće "BH gas" iz Sarajeva.

"Marfi je tu imao čisto pragmatičan pristup. On se zalagao da taj posao vodi 'BH gas' jer je to etablirana kompanija koja je imala know-how da provede ovu investiciju. Nije tu bilo ništa protiv hrvatskih interesa ili zalaganje za bošnjačke interese, nego jednostavno ovako bi se projekt najlakše realizirao", rekao nam je naš sagovornik.

Da je izgrađen, tim gasovodom bi se u BiH mogao dovoziti američki gas preko terminala na Krku, ali obzirom na to da je u pitanju tekući gas, on bi se mogao dovoziti s bilo koje destinacije, ukoliko postoji interes.

Podsjećanja radi, Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, protivio se da ovaj posao vodi "BH gas" jer je strahovao za ekonomske interese Hrvata i izrazio zabrinutost da bi "BH gas" mogao kontrolisati protok gasa potencijalno na štetu Hrvata.

Tek nakon što je Marfi zaprijetio sankcijama, došlo je do pomaka i usvojen je odgovarajući zakon u federalnom parlamentu, ali promjenom administracije u Vašingtonu i odlaskom Marfija u penziju, nestao je i pritisak koji bi projekt pomjerio s mrtve tačke. HDZ se žalio da je zakon usvojen preglasavanjem legitimnih hrvatskih predstavnika, a Marfi je u nekoliko navrata objasnio da je sličan zakon HDZ usvojio ranije, ali se onda u međuvremenu povukao.

Dodatni problem s ovom investicijom je ekonomske prirode - ruski gas, s obzirom na to da se provodi cijevima, jeftiniji je od onog koji se dovozi u brodovima, ali zbog geopolitičkih razloga može se desiti da se protok gasa zaustavi, kao što se desilo prije nekoliko godina u Evropi. U tom slučaju BiH ne bi imala drugu konekciju i bila bi prisiljena da zaustavi svoje gasne pogone, a posebno grijanje u Sarajevu. S tim u vezi može se posmatrati i problem s Naftnom industrijom Srbije, kojoj zbog američkih sankcija, jer je u ruskom vlasništvu, prijeti zatvaranje.

Iako je sada izvjesno da Južne interkonekcije do daljeg neće biti, svjetlo na kraju tunela mogla bi biti gasna strategija na nivou EU. Jedan od važnih gasnih koridora u izgradnji je koridor od juga ka sjeveru Evrope, koji prolazi i kroz zapadni Balkan. Srbija će se povezati s tim koridorom, tako da će imati pristup tekućem gasu iz grčkih luka i istočnim gasnim konekcijama s Azerbejdžanom, zemljom koja ima neke od najvećih gasnih zaliha na svijetu.

Ako se svi ovi projekti realizuju, BiH će moći i s istočne strane primati gas koji ne dolazi iz ruskih izvora, što će samo po sebi značiti energetsku diverzifikaciju.