Prva škola u selu Amajlije osnovana je dolaskom Austrougarske 1901. godine, na inicijativu mještana sela. Nastava je organizovana u zgradi nekadašnje žandarmerije i finansija koja se nalazila na periferiji sela.

Tokom Drugog svjetskog rata je spaljena, pa dokumentacija nije u cjelosti sačuvana. Za pisanje monografije Borislav Stanojlović je, osim istorijskih izvora, koristio zapise bivših učenika i usmena predanja mještana. Od 1945. godine nastava je izvođena u privatnoj kući, a od 1950. radi u zgradi u kojoj se i danas školuju učenici do petog razreda. 

- Sa društveno-istorijskog stanovišta postojanje i rad ove škole moguće je podijeliti u tri vremenska perioda: period rada škole do Prvog svjetskog rata, rad škole između dva svjetska rata – za vrijeme Kraljevine SHS – Jugoslavije i period poslije Drugog svjetskog rata. Svaki period ima svoje specifičnosti. Ova škola imala je sreću da je imala izuzetno dobre učitelje i narodne prosvetitelje, tako da je u vrijeme Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije bila jedini centar ukupnog društvenog života u sredini u kojoj je radila, zbog toga smatramo da  zaslužuje da ima monografiju, da može da se sačuva od zaborava vrijedna građa, istorija razvoja škole - kaže Borislav Stanojlović, nekadašnji učenik ove škole.

Ova ustanova iznjedrila je brojne stručnjake, naučne radnike, učitelje, profesore, ljekare, inženjere, među kojima su i magistri i doktori nauka. Knjiga govori o istoriji sela i ove obrazovne ustanove, ali i o unapređivanju nastave i školskog učenja. Počinje osvrtom na prošlost, a završava smjernicama za budućnost - u kojem pravcu bi trebalo da ide obrazovanje. Podsticaj mladim generacijama da nastave sa istraživanjem i unapređivanjem vaspitno - obrazovne djelatnosti. 

- Profesor Borislav je ukazujući na evidentne nedostatke koje sada obrazovanje trpi u smislu kvaliteta nastavno-obrazovnog procesa i rezultata koji se ostvaruju, on daje obilje ideja i prijedloga  na koji način bi mogao da se unaprijedi i kvalitet obrazovanja poboljša - ističe Marinko Savić, prosvjetni savjetnik za vrednovanje kvaliteta vaspitno-obrazovnog rada.

Ova knjiga je, kako je istaknuto na promociji, omaž jednom vremenu i selu, učiteljima koji su obrazovali djecu i prosvjećivali narod, prošlosti, ali i sadašnjosti. Putokaz za one koji idu korak dalje, žele istraživati i pisati o Semberiji i obrazovanju. 

Borislav Stanojlović rođen je 1935. u Amajlijama. Završio je Učiteljsku školu u Bijeljini 1954. godine, Višu pedagošku školu – grupa istorija i geografija u Sarajevu 1961. godine. Filozofski fakultet – grupa za pedagogiju završio je u Beogradu 1969. godine. Magistrirao je na grupi za pedagogiju – psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 1976. godine sa radom: "Problem permanentnog stručnog usavršavanja nastavnika".

Na istom Fakultetu je doktorirao 1988. godine, na temu: "Međuzavisnost porodičnih uslova i razvoja ličnosti učenika".Učestovao je u više istraživačkih projekata i radu na više stručnih i naučnih skupova nacionalnog i međunarodnog karaktera. Objavio je preko 60 stručnih i naučnih radova i 14 knjiga i drugih posebnih publikacija.

U svom praktičnom i teorijskom pedagoškom radu dominantno se bavio pitanjima školske i porodične pedagogije. Član je Srpske akademije obrazovanja od 2010. godine. Za svoju naučnu, nastavnu i društvenu djelatnost dobio je veći broj diploma, povelja i priznanja. Odlikovan je Ordenom zasluge za narod sa srebrnom zvezdom, a za postignute vaspitno-obrazovne rezultate više puta je vanredno unaprjeđivan. Prosvetni savet Srbije dodijelio mu je zvanje pedagoškog savjetnika.