Riječ je o svojevrsnoj zbirci sa više od hiljadu eksponata koji su se nekada koristili u seoskim domaćinstvima.  Poljoprivreda je njihova profesija, a ovaj hobi im, kažu Perkovići, okupira svo slobodno vrijeme. Stare predmete, alate, poljoprivredne mašine, prikupljaju više od dvije decenije. Želja im je da stvari sa kojima su se služili njihovi preci uskoro izlože i pokažu ljubiteljima starina.

- Najstarija mašina je vršalica za žito, iz 1910. godine. Imamo poluvučenu sijačicu, zaprežna kola, fijaker, kovačku radnju, mlin, šivaću mašinu. Imamo dva mercedesa iz 1980. Neke od ovih stvari su veoma skupe i mogli bi da ih prodamo, ali ne želimo – kaže o ovom neobičnom hobiju Stevan Perković. 

Svaki dio bogate kolekcije, obilježenih patinom vremena, počev od ručnih mašina do električnih aparata, knjiga, časopisa priča je za sebe i svjedok jednog vremena. Skoro 80 odsto njihovih eskponata je dobro očuvano i ispravno te i danas imaju upotrebnu vrijednost.

- Najviše volimo kad majka zrna samelje u starom mlinu i skuva svježu kafu. Ta kafa ima i poseban ukus i miris. Imamo i neki radio aparat i još ponešto  koristimo svakodnevno. Dešava se da su te stare stvari kvalitetnije od ovih današnjih – kaže Perković za portal InfoBijeljina.

Dio bogate kolekcije Perkovića su i ploče, časopisi, knjige ali i albumi sa slikama iz Prvog i Drugog svjetskog rata. 

- Slike oficira i vojnika i razglednice koje su slali porodicama sa ratišta dobili smo kao poklon iz Austrije. Nastojimo da sačuvamo od zaborava ne samo naše, nego i starine nekih drugih naroda. To su uspomene koje nemaju cijenu - kaže Stevan.

Perkovići ljubomorno čuvaju svoju riznicu, mnoštvo satova, pisaćih mašina, profesionalnih snimača i brojnih drugih predmeta. Obilaze pijace širom BiH i Srbije u potrazi za starinama do kojih je sve teže doći, a u tome im pomažu rodbina i prijatelji. Cilj im je otvaranje restorana ili muzeja na porodičnom imanju koji bi bio vremeplov za sve posjetioce, podsjećanje na način života i rada u prošlosti.