Još kao kadet znao je da će svaka stepenica tražiti više odricanja i odgovornosti. Biti najbolji kadet u XXII klasi bila je čast, ponos, ali i obaveza, objašnjava Vrhovac, a prije tačno godinu dana njegov trud i zvanično je dobio priznanje, kada je raspoređen na radno mjesto komandira Staničnog odjeljenja policije Trn.

Za njega, biti komandir znači mnogo više od funkcije, jer baš to predstavlja povjerenje koje se svakodnevno mora opravdati, a donositi odluke i nije tako teško kada znate da iza vas stoje ljudi koji vjeruju u vas i cijene svaki vaš uspjeh.

Od najboljeg studenta do najmlađeg komandira

„Put nije bio lak, ali je bio iskren i posvećen. Od samog početka na Policijskoj akademiji u toku 2020/2021. godine znao sam da želim da ovaj posao radim srcem, profesionalno i s poštovanjem prema uniformi. Biti najbolji kadet u XXII klasi bila je čast, ponos ali i obaveza da to povjerenje opravdam u praksi. Svaka dužnost, od prve patrole do sadašnje funkcije, bila je prilika da učim, da poštujem kolege i da rastem kroz iskustvo“, rekao je Vrhovac za Banjaluka.net.

U maju 2024. godine, stekavši zvanje diplomiranog pravnika za bezbjednost i kriminalistiku, raspoređen je na radno mjesto šefa smjene Policijske stanice Laktaši. Upravo tu je, kako kaže, kroz svakodnevne zadatke i prvu odgovornost nad timom, stekao osnove rukovođenja, a nakon toga njegov profesionalni put nastavio je da raste zajedno s povjerenjem koje je svojim radom iz dana u dan dokazivao.

„Novembra 2024. godine raspoređen sam na radno mjesto komandir Staničnog odjeljenja policije Trn. Danas, kao komandir, nastojim da upravo taj pristup prenesem na mlađe, odnosno da shvate da se uspjeh gradi svakodnevno, kroz rad, disciplinu i poštenje“, kazao je Vrhovac.

Policija kao način života

I sam priznaje da ljubav prema ovom pozivu nije nastala preko noći.

„Kao dječak sam osjećao poštovanje prema policiji, ali tek kroz školovanje i prve godine rada sam shvatio kolika je dubina i težina te profesije. To nije samo posao, već je način života. Svaki dan nosiš uniformu koja znači povjerenje i učiš da tvoja odluka može nekome promijeniti dan, pa i život. Taj osjećaj odgovornosti te oblikuje. Naučio sam da budem smireniji, pravedniji i da u svakom čovjeku prvo tražim ono dobro. Policijski poziv me naučio da snaga nije u autoritetu, već u mirnoći i dosljednosti“, naglasio je Vrhovac za naš portal.

Zakon i empatija – dvije strane iste medalje

Balans između zakona i ljudskosti, kaže, nalazi se u razumijevanju ljudi. Policajac mora biti dosljedan u primjeni zakona, ali i dovoljno čovjek da prepozna okolnosti i emocije.

„Zakon nam daje okvir, ali ljudskost daje mjeru. Svaki dan nosi svoje izazove i nije uvijek lako ostati smiren, ali trudim se da svaku situaciju sagledam iz više uglova i da reagujem pravedno. Ako bi me danas pitali zašto sam izabrao da budem policajac, rekao bih zato što vjerujem u red, u poštenje i u to da naš rad može promijeniti sredinu u kojoj živimo. To je poziv da budeš tu kad drugima treba najviše i to je ono što daje smisao svemu“, izjavio je Vrhovac.

Vrhovac smatra da se povjerenje građana u institucije ne može zahtijevati, ono se stiče isključivo postupcima i dosljednošću.

„Policajac mora prije svega da bude primjer u ophođenju, u ponašanju, u načinu na koji nosi uniformu. Povjerenje se stiče svakodnevno, kroz sitnice: kad pomognete, kad saslušate, kad reagujete brzo i bez predrasuda. Ljudi to prepoznaju. Da bi se povjerenje zadržalo, važno je da ostanemo dostupni, da ne budemo zatvoreni iza uniforme, nego prisutni u zajednici. Kad građani osjete da policajac radi sa njima, a ne protiv njih, tada nastaje istinsko povjerenje“, naglašava Vrhovac za Banjaluka.net.

Autoritet kroz primjer, a ne strogoću

Iako vrlo mlad, Vrhovac rukovodi timom ljudi mahom starijih od sebe, ali vjeruje da autoritet nije pitanje godina, već pristupa.

“To je velika odgovornost, ali i velika čast. Kada rukovodite ljudima, posebno u policiji, svaka odluka ima težinu, utiče i na bezbjednost zajednice i na osjećaj pripadnosti unutar kolektiva. Trudim se da uvijek budem svjestan te odgovornosti. Za mene autoritet ne znači strogoću, već dosljednost. Nastojim da svojim primjerom pokažem kako se radi – mirno, pošteno i profesionalno. Istovremeno, važno mi je da svaki policajac zna da može doći, reći šta misli, predložiti ili pitati. Ljudi najbolje rade kad osjećaju da ih neko poštuje i razumije“, ponosno objašnjava Vrhovac.

Neke stvari vas ne može naučiti škola

U policijskoj službi, kaže, postoje trenuci koji se nikada ne zaborave, posebno oni u kojima se suočava s ljudskom boli i nemoći.

„Takvi trenuci vas nauče koliko je život krhak i koliko svaka naša odluka, svaka reakcija, ima težinu. Nijedna akademija vas ne može naučiti kako da se nosite s emocijama kad vidite patnju ili nepravdu, to naučite na terenu, kroz iskustvo i kroz empatiju. Upravo ti trenuci oblikuju policajca više od bilo kojeg propisa: nauče vas da budete čovjek prije svega, jer samo takav možete biti i pravi policajac“, pojašnjava Vrhovac.

Za Ljubišu, biti primjer drugima ne znači govoriti kako treba, nego to pokazivati svojim radom svakoga dana.

„Trudim se da ih motivišem vjerom u smisao našeg posla. Policijski poziv je služenje zajednici i osjećaj ponosa što nosite znak koji simbolizuje povjerenje. Kada to shvate, sve postaje lakše. Moja poruka im je uvijek ista: čuvajte uniformu, ali još više čuvajte ono što ona predstavlja – čast, odgovornost i ljudskost“, istakao je Vrhovac za Banjaluka.net.

Odlazak ili ostanak – pitanje je samo srca

Vrhovac razumije mlade koji odlaze, jer svako traži sigurnost i priliku, ali njega je ovdje ipak zadržao osjećaj pripadnosti i želja da napravi razliku.

„Odrastao sam ovdje, među ovim ljudima, na ovim ulicama. Znam svaku ulicu, svako lice, i vjerujem da promjene počinju upravo tu gdje jesmo. Policijski poziv je služba društvu, a ja vjerujem da se dom i zajednica ne napuštaju, oni se grade. Kad svakog jutra obučem uniformu, podsjetim se da je to moja dužnost, ali i privilegija da doprinosim da ovo mjesto bude sigurnije i bolje. To je ono što me zadržalo, osjećaj da ovdje mogu da napravim razliku“, rekao je Vrhovac, dodavši da svaka generacija ima svoje izazove, ali ono što nikada ne smije nestati jesu poštenje, hrabrost i vjera u ono što radiš.

“Uniforma ne čini čovjeka, čovjek daje vrijednost uniformi”

„Policijski posao traži mnogo, ali zauzvrat daje osjećaj smisla koji malo koji poziv može da pruži. Mladima bih poručio da ne traže uspjeh preko noći, već da vjeruju u proces. Da budu uporni, da uče, da ostanu skromni i dostojanstveni. Uniforma ne čini čovjeka, čovjek daje vrijednost uniformi. Ako u ovaj poziv uđu srcem i pošteno, ne samo da će postati dobri policajci, nego i ljudi koji mijenjaju društvo nabolje. A to je, na kraju, najveća čast“, poručuje Vrhovac.

Jedan dan komandira

Svaki dan u policiji, kaže, počinje rano i često prije nego što mnogi ustanu, jer bezbjednost nema radno vrijeme.

„Radni dan započinje otpremom smjene, odnosno radnim sastankom između mene, policajaca koji su bili noćna smjena i policajaca koji rade dnevnu smjenu. Na otpremi smjene se referišu rezultati rada iz prethodne smjene, bitna zapažanja, kao i radni zadaci i izazovi koji nas čekaju taj dan. Dan ispunjavaju obaveze, razgovori s kolegama, planiranje, ali i nepredviđene situacije koje traže brzu reakciju i hladnu glavu. Svakodnevno se vrše i kontrolne djelatnosti svih policijskih službenika, koje se posebno dokumentuju“, objašnjava Vrhovac.

Trudi se da svaki dan završi s osjećajem da su nešto uradili, da je zajednica mirnija, da je neko dobio pomoć, da je neka situacija riješena na pravi način.

„Kad skinem uniformu, najviše me ispunjava mirna misao da sam taj dan dao svoj maksimum. Tada mogu biti samo čovjek – sin, prijatelj, komšija. I to je ono što me podsjeća zašto sam izabrao ovaj poziv, jer kroz službu drugima zapravo učimo šta znači biti čovjek”, zaključio je Vrhovac.