Hoće li veza prekookeanskih gradova ostati samo u sponi prve i posljednje velike krađe? U Urugvaju protiv Urugvaja, u Rusiji protiv Švajcarske u kojoj "sjedi" FIFA o čijoj je "mafioza ulozi" Dijego do sitnih detalja govorio u Kustinom dokumentarcu o fudbalskom sinu iz trećeg svijeta, čija je "božija ruka" '86 bila krik do neba. Ta ruka je prošla jer tada nije bilo vara. Dijego je uradio ono što je kroz cijelu karijeru bilo svojstveno samo njemu, čarobnjaku koji je onako mali imao mu.a na terenu i van njega da šalje poruke FIFI. 

Poslije tri decenije FIFA je uvela VAR ''radi fudbalske pravde'' kako je opravdala tu tehnologiju, ali ovozemaljska pravda na terenu je izgleda, kao i u sudnicama, rezervisana za velike. Mali će, kao mali Dijego, morati nastaviti tražiti "božiju ruku". Veliki novac koji se vrti na fudbalskoj pijaci, po nepisanom pravilu do finala "odvodi" velike, a mali po običaju svoj put traže kroz statističku grešku.

Šta Srbija može protiv Brazila? Vaskrsnuti Mošu i Tirketa bilo bi čudo ravno onom koje su napravili Paunovi dječaci. Čuda se dešavaju, ali ta rijetka čuda čine svijet ljepšim i zanimljivijim. Fudbal je sirotinjska zabava do punoljetstva, kasnije vas preuzimaju bogati ako ste dobri, čekiraju vam život i bankovne račune. Svoje mnogo više nego vaše. Ubacuju vas u arenu koja je iznutra opet zabava za sirotinju. Bogati su tu u areni, ali iza stakla ili u ložama koje ne mogu biti mjesto običnih smrtnika. 

Moša je tražio sebe u Montevideu posjećujući sirotišta, pokazujući loptom sreću ostavljenoj djeci iako je na stolu imao blanko ugovor. Golobradi Tirke bio je razapet između ''čuburskih misli'' i nasrtaja fanatika Penjarola. Obojica su se vratila u svoj Beograd nakon što su pečatirani kao "evropski Brazilci", nastavljajući u ''balkanskom Njujorku'' fudbalsku bajku započetu u dalekom Montevideu. Ruska bajka javila se protiv Kostarike, za trenutak uprljana protiv Švajcarske. Da li će mrlja biti ispolirana protiv Nejmara i društva? 

D.G.