Predsjednik ovog udruženja Zorica Marković rekla je Srni da su najveći problemi civilnih žrtava rata - nezaposlenost, niske invalidnine i neadekvatna zdravstvena zaštita. 

Ona je navela da je, uglavnom, riječ o starijim osobama, sa malim mjesečnim invalidninama od 112 KM za šestu grupu do 320 KM za prvu grupu. 

Markovićeva ističe da je zdravlje članova Udruženja, invalida ranjenih tokom rata, iz godine u godinu sve lošije, te da nemaju mogućnost da idu na rekreaciju niti banjsko liječenje. 

"Dodatni problem imaju ukoliko žele da traže reviziju invalidnina, jer sami moraju da finansiraju kompletan postupak, za šta niko nema finansijsku mogućnost", kaže Markovićeva. 

Ona navodi da su sudbine članova Udruženja slične - ili su bili ranjeni, neke žene su silovane, a neki članovi su naslijedili invalidnine od članova porodice, preminulih usljed ranjavanja ili silovanja. 

Prema njenim riječima, najmlađe osobe koje su ranjene tokom rata bile su bebe od godinu do dvije. 

"Među civilnim žrtvama rata je majka djevojčice silovane tokom rata, koja je i sama, istog dana kad i njena kćerka, prošla golgotu silovanja, a za taj zločin još niko nije odgovarao", rekla je Markovićeva. 

Ona je dodala da je ova žena jedva preživjela tu tragediju, ali ostale su velike posljedice po njeno zdravlje. "O takvim ljudima niko ne vodi dovoljnu i odgovarajuću brigu", kaže Markovićeva, koja je i sama "prošla pakao", jer je izgubila supruga i djevera u istom danu 1992. godine u Ilijašu. 

Ona je ispričala da je istog dana trebalo da se održi sahrana, jer je rat buktao, te da su, kada je sa porodicom putovala kombijem do groblja, upali u zasjedu u mjestu Srednje, kada je poginulo 13 njenih bližih srodnika, među kojima svekrva. 

"Tog dana sam ranjena, kao i još osam mojih srodnika. Tog dana ću se sjećati dok sam živa. U vezi sa tim dešavanjima davane su izjave pravosudnim organima, a predmet je u radu u Tužilaštvu BiH, ali niko još nije odgovarao - niko", naglašava Markovićeva. 

Prema njenim riječima, Udruženja civilnih žrtava rata nije u finansijskoj mogućnosti da pomaže svojim članovima, jer nema od čega. 

"Uspijevamo da, uz pomoć saveza na niovu Republike Srpske, obezbijedimo ljetovanje. Ove godine nas 30 sa bijeljinske regije bilo je na ljetovanju u Kumboru i to nam mnogo znači, jer plaćamo samo 10 odsto od ukupnog iznosa. Svaki vid pomoći za civilne invalide žrtve rata je od velikog značaja", ističe Markovićeva. 

Međuopštinsko udruženje civilnih žrtava rata pokriva opštine Bijeljina, Ugljevik, Lopare, Pelagićevo i Donji Žabar. Osnovano je 2005. godine, a pomoć ovom udruženju pruža Gradska uprava Bijeljina, koja im je obezbijedila i prostorije za rad.