U Panjiku kod Lopara, na mjestu pogibije proslavljenog komadanta Garde “Panteri” Branka Pantelića, juče je obilježen Dan odbrane Majevice. Služen je parastos za Pantelića, kapetana Stevana Lazića i 14 gardista koji su u ratnim dejstvima poginuli u septembru 1992. godine.
Supruga Branka Pantelića, Vanja, zahvalila se njegovim saborcima što njeguju sjećanje na njega i ne dozvoljavaju da njegova žrtva padne u zaborav.
Predsjednik Udruženja veterana Garde "Panteri" Petar Cvijetinović naglasio je da se nikada ne smiju zaboraviti oni koji su stvarili i odbranili Republiku Srpsku.
- Moramo buduće generacije učiti da znaju istinu o stradanju srpskog naroda na ovim prostorima. Republika Srpska stvorena je u krvi. Ona je naša otadžbina i garant opstanka srpskog življa na ovim prostorima. I samo zahvaljujući onima koji su život ugradili u njene temelje, danas živimo slobodni, svoji na svome - rekao je Cvijetinović za portal InfoBijeljina.
Garda "Panteri" branila je srpski narod i srpsku zemlju gdje god je bilo potrebno. Jedna od njihovih, najhumanijih akcija, bila je spašavanj oko 7.000 mještana Smoluće, Potpeći i Tinje koji su bili od maja do avgusta te godine u okruženju muslimansko-hrvatskih formacija, bez struje, hrane, lijekova. Jedinice VRS, predvođene Gardom "Panteri", izviđačko-diverzantskim vodom "Crni", Tobutskim sokolovima i vodom policije iz Lopara, izvršile su u noći između 29. i 30. avgusta 1992. godine proboj.
Spomen ploču koja je postavljena na Panjiku u ime zahvalnog naroda Smoluće, Tinje i Potpeći, darovao je Vinko Majinović iz Smoluće.
- Moji roditelji, moja sestra, moji rođaci, prijatelji bili su izloženi svakodnevnim napadima muslimanskih snaga iz Tuzle, Lukavca, Gračanice, Banovića i Živinica, bez osnovnih uslova za život. Da nas nisu izvukli iz okruženja, nemilosrdno bi pobili i žene i djecu i borce. To je bio dirigovan i smišljen napad koji je za cilj imao da zatre sve što je srpsko. Ni danas, više od tri decenije posle toga, naša imovina nije obnovljena, a opstrukcija povratka se vrši na sve moguće načine i sa svih nivoa federalnih vlasti – kaže Majinović, kojeg je rat zatekao na privremenom radu u Njemačkoj.
- Pomagali smo koliko smo mogli, prikupljali humanitarnu pomoć, donirali lijekove i sve ono što je najpotrebnije Gardi i Vojsci Republike Srpske. Ova ploča je dokaz da nikada nećemo zaboraviti svoje spasioce – kaže Majinović.
Na spomen obilježju u Panjiku brojne delegacije položile su vijence i cvijeće. Poruka sa ovog skupa je da buduća pokolenja mogu oprostiti, ali ne i zaboraviti sve što je učinjeno srpskom narodu na ovom području.