U Štokholmu danas živi veliki broj ljudi porijeklom iz bivše Jugoslavije. Bave se različitim poslovima, druže se i pomažu jedni drugima. Karakteriše ih jedna osobina - gostoprimstvo. Neizmjerno uživaju u tome da ugoste zemljake.
Ovim riječima svoja iskustva iz "skadinavske Venecije" opisuje Željko Ljubinković, koji je rođen u Bijeljini, ali je već 30 godina stanovnik glavnog i najvećeg grada Švedske.
Naš sugrađanin je na nekoliko dana ugostio novinare portala InfoBijeljina, i opisao nam sve prednosti i mane života u metropoli u koju bi mnogi bh. građani željeli otputovati. I to sa kartom u jednom smjeru.
Obišli smo mjesta koja ovaj grad čine posebnim. Družili smo se sa našim ljudima koji su ovdje pronašli novi dom. Upoznali smo način života stanovnika ovog kraljevskog grada.
Dočekalo nas je hladno i vedro vrijeme, sa temperaturom od četiri stepena ispod nule. Ipak, minus na termometrima nije uspio da ohladi toplu dobrodošlicu koja nas je dočekala na svakom koraku.
#Stockholm skadinavska #Venecija #Swe #Sweden pic.twitter.com/VSuDaVS5SY
— InfoBijeljina (@InfoBijeljina) February 9, 2018
Već sa prvim koracima, shvatili smo da smo posjetili uređen grad, u kojem je sve na svom mjestu.
Obilazak švedske prestonice sagrađene na osrtvima, međusobno povezanim mostovima, neponovljiv je doživljaj prije svega zbog arhitekture - brojnih muzeja, kraljevske palate, Starog grada, ali i prostranih zelenih površina.
DO SVAKOG ODREDIŠTA METROOM - BRZO I LAKO
Poseban doživljaj je vidjeti zgradu Gradske vijećnice, u kojoj se dodjeljuje Nobelova nagrada, i koja je po mnogima jedan od najljepših zdanja u Švedskoj.
Raskoš u stilu gradnje ne manjka ni Starom gradu, sa uskim zgradama obojenim uglavnom u žuto i crveno, a u kojem se nalazi i čuvena, jedna od najužih ulica na svijetu, širine svega 90 centimetara.
Uz arhaične građevine u potpunom skladu ovdje su nanizani restorančići, suvenirnice, prodavnice. Obilazak grada za turiste je vrlo jednostavan. Sa jednodnevnom kartom, koja košta 14 evra, koristeći sva javna prevozna sredstva, stizali smo na vrijeme na sva mjesta koja su "obavezna" u obilasku grada.
Ostali smo zatečeni tačnošću metroa i povezanušću sa ostalim linijama, tako da nema gubljenja vremena ni praznog hoda, čak i kada idete s kraja na kraj grada. Osim tih, za turiste poznatih lokacija, novinari InfoBijeljine posjetili su i centralnu biblioteku u Štokholmu, u kojoj njeni članovi mogu koristiti bogat fond knjiga.
Koliko Šveđani vode računa o ekologiji govori i činjenica da žele smanjiti kretanje automobila kroz centar Stokholma, te naplaćuju taksu vozilima sa švedskim tablicama za svaki prolazak. Naime, 3,50 evra plaća se ulazak, dok je izlazak za evro jeftiniji. Strani državljani pošteđeni su ovog troška.
Stanovnici ovog švedskog grada su jako ljubazni. Teško ćete ih na ulici vidjeti tokom dana, u vrijeme kada sve vrvi od turista, a ako ih sretnete i zatreba vam pomoć, razgovaraće sa vama na engleskom i preudusretljivo vas uputiti.
NAJVIŠE SE PIJE PIVO, PUŠENJE STROGO ZABRANJENO
Ulazak u škotske pabove u Starom gradu, gdje se govori isključivo engleski jezik, nalik je ulasku u katakombe, pa oni koji su klaustrofobični mogu biti pomalo neprijatno iznenađeni. Uvjerili smo se - Švađani najviše piju pivo.
"I to, preferiraju njihovo - domaće, koje je jače od našeg i koje košta od četiri do šest evra", priča naš domaćin Željko Ljubinković.
Ljubitelji kofeina piju filter-kafu, koja košta od tri do četiri evra, a ispijaju je u velikim količinama. Ono što je za kafanskim stolom u Bijeljini i našim ostalim gradovima nezamislivo, u Stokholmu je postala i praksa i navika.
"Sami sebi plaćaju piće, ali ako ih počastite, neizmjerno su zahvalni", kaže Ljubinković.
Dok se kod nas, pogotovo u privatnom sektoru, jako često radi prekovremeno, većina Šveđana takav problem nema. Njihov vikend počinje u vrijeme kada mi radimo punom parom.
Petkom od 13 časova, kada im se završava radno vrijeme, počinju da se opuštaju uz dozu alkohola, pretežno svog piva, te nakon toga vikend provode odmarajući.
Pušači u Štokholmu ne mogu na svim mjestima da uživaju u nikotinskim štapićima. Cigareta se može zapaliti samo na otvorenom, ili u pojedinim objektima, ali u izolovanim, skučenim prostorima. Kazne su rigorozne - za vlasnika lokala u kojem gost zapali cigaretu, sankcija je pet hiljada evra. Pušač koji prekrši zabranu plaća hiljadu i po evra, pa u toj zemlji nikome ne pada na pamet da krši zakon. Zanimljivo je da se alkohol i cigarete prodaju samo u objektima koji su u vlasništvu države.
Šveđani nemaju nacionalno jelo, a u velikim tržnim centrima postoje restorani sa kuhinjama svih kontinenata. Ponosni su na svoj slatkiš „semle“, koji podsjeća na princes-krofnu.
BIVŠA JUGOSLAVIJA U MALOM
U Štokholmu, baš kao što nam je rekao naš domaćin, adresu ima veliki broj ljudi koji su napustili svoj zavičaj i ovdje počeli novi život. Za ovaj grad bi se moglo reći da je Jugoslavija u malom. U narednoj reportaži, ljudi porijeklom iz BiH otkriće svoja iskutva o najvećem švedskom gradu, čime se bave, i kako su se privikli na život u sredini u kojoj se red i pravila moraju poštivati.