FOTO: null

VAŠINGTON - Danas je tužan dan za sve nas koji smo naporno radili za mir u Bosni. Uprkos tome što smo se tokom ove tri sedmice posvetili nevjerovatnom naporu da dođemo do mira, strane nisu uspjele da se dogovore.

Sa ove dvije dramatične rečenice počinje unaprijed pripremljen govor, vjerovatno američkog predsjednika američkoj i svjetskoj javnosti u slučaju da pregovori u Dejtonu propadnu. Dokument je deklasifikovan prije mjesec dana, a na njemu nema ni potpisa ni datuma. Iz konteksta, međutim, jasno je da je govor napisan tokom treće sedmice pregovora u Dejtonu, za koji odranije znamo da je u to vrijeme bio blizu propasti jer se Alija Izetbegović i Slobodan Milošević nisu mogli dogovoriti o statusu Brčkog i granica oko Sarajeva. 

"U Dejtonu smo uspjeli premostiti gotovo sve razlike među stranama u skoro svakom pitanju. Napravili smo ustav koji bi očuvao integritet i suverenitet BiH. Sarajevo bi ostalo jedinstven grad pod upravom FBiH. Bili bi održani slobodni i demokratski izbori, a ratni zločinci dovedeni pred lice pravde. Založili bismo se za obnovu. Ali, na kraju napredak nam je izmakao iz ruku po pitanju definisanja granice između dva entiteta. Mi smo stranama čak ponudili pomoć da pokušamo nacrtati novu mapu. Iznijeli smo nekoliko mogućnosti koje su izlazile u susret i jednoj i drugoj strani. Utrošili smo stotine i stotine sati. Ali time što nisu postigli dogovor, pokazali su da dalja pomoć SAD ne bi bila svrsishodna", navedeno je u govoru. 

Kao rezultat toga, kako je navedno u govoru, situacija u cijelom regionu ostaje ozbiljna, sjena rata nadviće se i nad susjede BiH, a "nada za mir, koja se pojavila tokom ljeta, izmakla je". 

U govoru je upućena zahvalnost osoblju u bazi "Rajt Paterson" u Dejtonu, u kojoj su organizovani mirovni razgovori, pregovaračkom timu SAD, zemljama članicama Kontakt grupe, koju, pored SAD, čine Rusija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija.   

Jedan od nedavno deklasifikovanih dokumenata je i memorandum od 16. oktobra 1995. godine, u kojem Patrik Kenedi, pomoćnik državnog sekretara za administrativne poslove, govori o tome kako se i zašto odlučio da za održavanje mirovnih pregovora izabere bazu Rajt Paterson u Dejtonu.  

"RP ima hotel sa 264 sobe uz konferencijsku salu. Hotel ima četiri sprata, tri odvojena krila i dva lifta. Iako nema apartmana, osim dva manja u prizemlju, nama će biti potrebno samo jedno krilo prizemlja. Najbolji aspekt baze je da se u blizini hotela nalazi pet dvospratnih zgrada, svaka sa 32 do 40 soba i četiri apartmana, što bi nam omogućilo da tamo smjestimo delegacije na jednom mjestu, ali ujedno da budu odvojene", napisao je on. 

Plenarne sesije, ističe se, bile bi u centralnoj konferencijskoj dvorani, dok bi se uobičajene sjednice održavale u susjednoj manjoj prostoriji. Konferencijski prostor bi bio zakupljen za 500 dolara dnevno, s obzirom na to da se, kako je istaknuto, "Bob Hop hotel" koristi u komercijalne svrhe, a ne za potrebe vojske. Baza se nalazi na 60 minuta leta udaljenosti od Vašingtona, što je, kako je istaknuto, potreban preduslov za dovođenje visokih američkih zvaničnika na lokaciju u slučaju potrebe. 

"RP ima veliki vozni park i 76 putničkih kombija sa po šest sjedišta i bili bi nam na raspolaganju besplatno, čime se isključuje potreba za iznajmljivanjem vozila", istakao je Kenedi.    

SAD razmišljale kako da spriječe hapšenje Miloševića 

Jedan od razloga što je za mirovne pregovore izabrana američka vojna baza je činjenica da je Slobodan Milošević imao nekoliko tužbi u SAD za kršenje ljudskih prava. 

U memorandumu od 6. oktobra 1995. Džonatana Švarca, pravnika u Stejt departmentu, ističe se da, ako bi Milošević sletio u grad poput Njujorka, mogla bi mu biti uručena optužnica, što bi izazvalo incident. 

Zanimljivo je da se u memorandumu ističe da Milošević, za razliku od Tuđmana i Izetbegovića, nije uživao diplomatski imunitet, pa se na njega nisu mogla primijeniti diplomatska pravila zaštite. Čak je i postojala opasnost da mu američki pravosudni organi zaplijene avion. 

Američka vojna baza bi bila povoljna lokacija jer, kako je objašnjeno, ukoliko bi bilo koji američki pravosudni organ htio da progoni Miloševića, za ulaz u bazu bi im bila potrebna saradnja Ministarstva odbrane SAD, što bi im, kako je objašnjeno, dalo vremena da pokušaju pronaći rješenje i izbjegnu propast pregovora.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )