Nema tog muškarca koji o fudbalu zna više od Ruže Ilić (25). Ona život organizuje po fudbalskoj sezoni, zna da igra PES i šta je ofsajd. Za one koji ne vole najbitniju sporednu stvar na svijetu, Ruža je nedokučiva misterija.
Djevojka kojoj haljina stoji savršeno, ali i uniforma fudbalskog sudije, kao i odijelo zvaničnika FIFA. I sve to sa samo 25 godina. Da li smo pomenuli da je ova fenomenalna djevojka i PR Ženskog fudbalskog kluba Crvena zvezda? Ali, čak ni to nije sve što imamo da kažemo o njoj.
Ambicioznost je osobina koja u najvećoj mjeri opisuje Ružin karakter. Potiče iz sportske, pretežno fudbalske porodice, rasla je uz oca Ostoju, inače rođeni Semberac, koji je Ružu vodio na turnire malog fudbala bivše Jugoslavije, prohodala na zapadnoj tribini Marakane i nije bilo moguće da ne voli fudbal. Ali, ovoliko?
- Mi kao porodica rijetko imamo vremena da se okupimo na ručku, ali kada igra reprezentacija, tu nema alternative. Ili smo timski na stadionu ili pred televizorom - kaže Ruža dok joj sa svakom novom riječju iz očiju izbija ona prepoznatljiva ljubav prema sportu.
- Jedino moj tata zna više o fudbalu od mene! Naravno da postoje muškarci koji bolje poznaju fudbal od mene, ali sumnjam da ga vole u mjeri kao i ja, da im se cakle oči kada stignu na stadion voljenog kluba (Emirates u Londonu, Bernabeu u Madridu…) i da apsolutno sve što rade, od profesionalnog do akademskog spajaju sa njim, kao što to ja činim na dnevnom nivou - dodaje ona.
Još kao djevojčica skupljala je lopte na odbojkaškim utakmicama i bila dio velikih sportskih događaja, ali njen profesionalni razvoj počinje 2007, prije tačno 10 godina na EYOF-u u Beogradu.
Sa 17. godina bila je najmlađi zaposleni na Univerzijadi Beograd. Sve što radi podređeno je fudbalu.
- Dok normalan svijet teži da ide na odmor na more ili planinu, ja uklapam putovanje sa utakmicama. Tako sam gledala derbi u Rimu, Lisabonu, Ligu Šampiona u Madridu, dvije utakmice Premier lige u dva dana. Ipak, svakom istinskom ljubitelju fudbala nije Evropa cilj, već Argentina i neprikosnoveni derbi Boka - River gdje sigurno stižem jednog dana, bilo profesinalno bilo pritvatno - odlučna je u svojoj namjeri.
Privatno ili poslovno, tek ova djevojka uspjela je da upozna i da radi sa mnogim velikanima fudbala.
- Tako su me svojim ljudskim osobinama oduševili Kaka, Pipo Inzagi, Roberto Karlos, Kasiljas. Ukoliko, pak, neko od njih nije želio ni da porazgovara sa mnom, nisam uzimala za zlo, ipak su pod velikim stresom i pritiskom, samo im još ja falim - priča kroz osmjeh.
Sebe nikada nije vidjela nigdje sem tamo gdje je “igra”, ali to ne znači da je ograničena kao kazneni prostor. Naprotiv, sport joj je pružio svu potrebnu širinu. Do mjesta u fudbalu najteže je doći, ali i tamo gdje je konkurencija najveća, uvijek će biti mjesta za one najupornije.
- Do FIFA i UEFA je jako teško stići, ne i nemoguće, ukoliko niste dio nacionalnog saveza. U tome mi je pomogao moj fudbalski mentor Igor Janković, koordinator za razvoj fudbala FSS. Kada smo počeli da sarađujemo prije šest godina, on je bio direktor za Bazični fudbal FSS i bio mu je potreban asistent koji se razumije u sport i van samog sporta što je bio moj slučaj - prisjeća se.
Tako je zbog poznavanja jezika (govori 3/5 zvančnih FIFA jezika) bila uključena u FIFA i UEFA razvojne seminare koji su se održavali kod nas. Potom je uslijedilo UEFA U17, Evropsko prvenstvo gdje je kao asistent bila dio dva važna projekta.
- Na kraju je uslijedila kruna svih nas koji smo dio FSS - Futsal Euro 2016. Tu sam prvi put dobila priliku da se pokažem samostalno, kako UEFA, tako i lokalnom organizacionom timu i od tada kreće i moja međunarodna fudbalska karijera.
Dokazivanje traje i danas jer je Ruža, koliko god bila uspješna, ipak žensko u "muškom svijetu" i uvijek iznova mora da se izbori za svoje mjesto. Bez obzira na to koliko rada i rezultata ima iza sebe.
- Kada razmišljam o najvećem uspjehu do sad, to je svakako činjenica da sam ostala u sportskoj industriji i da radim to što volim, bez da mi je to dato, već da je samo i isključivo zasluženo. Nisam feministkinja, ali trudim se da dokažem da ženama i te kako jeste mjesto u fudbalu, bez da to ima veze sa samim fudbalerima - zaključuje.
Pored svih uspjeha koje niže, Ruža trenutno radi i na projektu "Sportifico" - društvenoj mreži posvećenoj perspektivnim sportistima. Tako se bori da kroz online platformu pomogne mladim sportistima i trenerima u razvoju sopstvenih karijera i poboljšanju komunikacije unutar tima.
I tu ne staje. Život je tek pred njom. I mnogo svjetskih stadiona koje treba obići.