Jedan od najvećih liričara srpskog romantizma po zanimanju je bio ljekar, a tokom cijelog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dječjih časopisa.

Najznačajnije Zmajeve zbirke pjesama su "Đulići" i "Đulići uveoci". Prva govori o srećnom porodičnom životu, a druga o bolu za najmilijima.

Pored lirskih pjesama, pisao je satirične i političke pjesme, te, naravno, pjesme za djecu.

Sremska Kamenica je nekada nosila ime Zmajeva Kamenica, u čast Jovanu Jovanoviću Zmaju koji je bio izabran za prvog potpredsjednika Srpske književne zadruge i izradio njen amblem.

Veliki broj njegovih šaljivih i dječjih pjesama, štampanih po raznim listovima i časopisima, izašao je u dva izdanja cjelokupnih djela, "Pevanija" i "Druga pevanija". Posljednje su štampane zbirke "Snohvatice" i "Devesilje".

U prozi je napisao jednu pjesničku legendu ("Vidosava Branković" i jedan šaljivi pozorišni komad ("Šaran").

Zmaj je i prevodio, naročito iz mađarske književnosti. Najbolji su mu prevodi mađarskog pjesnika srpskog porijekla Šandora Petefija. Iz njemačke poezije prevodio je djela Getea i s uspjehom podražavao Hajneovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalsku poeziju Fridriha Bodenšteta.

Od ostalih prevoda iz strane književnosti, najpoznatiji su "Demon", čiji je autor Ljermontov, i "Enoh Arden" engleskog pjesnika Tenisona.

Od 1880. godine pa do smrti izdavao je dječji list "Neven", najbolji srpski dječji list tog vremena.