Nagradić, iako je rođen u Nišu, Crnču nosi u srcu, a svoju životnu saputnicu upoznao je radeću u Vijetnamu.

“Pre tri godine, igrom slučaja, oboje smo bili na odmoru povodom vijetnamske Nove godine i našli smo se na istom brodu, sa različitim školama ronjenja. Posle upoznavanja nastavili smo da se viđamo, a nedugo poslije toga počela je i naša ljubavna priča”, kazao je Nagradić i dodaje da je želio da Suđin pokaže rodno selo svojih roditelja, ali i Derventu, prenosi Derventski list.

“Pored tople dobrodošlice, kako porodice, tako i prolaznika, Suđin se najviše dopala domaća hrana, kao i priroda. To je ono što nam oboma često nedostaje u Vijetnamu”, ispričao je Viktor koji sa svojom suprugom za iduću godinu planira dužu posjetu Derventi.

“Tada ćemo nastojati da sa nama u Derventu dođu i Suđinini roditelji. Ovog novembra planirali smo da priredimo i svadbeno veselje i u Derventi i u Nišu, ali smo zbog smrtnog slučaja u porodici to odgodili. Zbog praktičnih razloga administrativni dio sklapanja braka obavili smo u Južnoj Koreji”, kazao je on dodajući da kulturološke razlike između njega i Suđin nikada nisu bile prepreka za njihov zajednički život.

“Iako mahom komuniciramo na engleskom, vremenom smo razvili samo naš zajednički jezik. Oboje se trudimo da naučimo što je više moguće od jezika ovog drugog. Ja sam našao profesora korejskog koji je odrastao u Sarajevu i već neko vreme pohađam njegovu onlajn školu, dok Suđin srpski jezik uči od mene i mojih prijatelja”, istakao je Nagradić koji u Vijetnamu radi kao direktor marketinga u jednoj softverskoj firmi, ali pored toga predaje i engleski jezik u privatnoj školi i snima reklame, dok je njegova supruga menadžer prodaje i proizvodnje u tekstilnoj industriji.

Poredeći život u Vijetnamu sa Evropom, Nagradić ističe da je evidentan rast životnog standarda, cijene su do tri puta niže, a razvoj infrastrukture je takođe u ekspanziji.

“Od osnovnih namirnica za domaćinstvo, do cijene goriva, restorana, kafića i putovanja, sve je povoljnije. Ljudi u Vijetnamu su jako ljubazni i srdačni. Jedno od imena za Vijetnam je „nacija osmeha“, jer su svi konstantno nasmejani. To neverovatno utiče na generalni utisak. U koji god dio zemlje sam kročio nikada nisam doživeo neku neprijatnost ili konflikt sa lokalnim stanovniptvom. Jedino je jezik jako težak”,  ispričao je Nagradić.

Muzika

Velika Viktorova strast je muzika, a od srednjoškolskih dana bio je član benda, i to je najvećim dijelom bio i razlog da u Vijetnamu potraži posao.

“Trenutno pevam u bendu ‘Kaali’ koji radi miks metala i hardkora. Sa tom ekipom sam već četiri godine i imamo nekoliko samostalnih izdanja i gomilu svirki iza sebe. Drugi sastav sa kojim radim je ‘Bedlam Rojals’, post - metal bend, u kome sviram gitaru i pevam kada zatreba. Pored toga se od skora bavim i promocijom koncerata, tako da sarađujem sa lokalnim i internacionalnim bendovima koji rade turneje po Aziji”, kazao je Nagradić.