Stanje u Libiji i Siriji nije bilo gore u posljednjih deset godina, što predstavlja najveću prijetnju svjetskom miru.

U isto vrijeme, najstabilnije zemlje svijeta, očekivano, su one skandinavske.

Poredak država po ovom pitanju temelji se na nekoliko kategorija, uključujući legimitet države, sigurnosni aparat, neujednačen razvoj, ekonomski pad i broj izbjeglica koje bježe iz zemlje.

Prema ovom popisu najveći pad tokom posljednje decenije viđen je u državama na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.

Na listi krhkih i nestabilnih zemalja Bosna i Hercegovina zauzima 79 mjesto od ukupno 178 država i nalazi se u kategoriji zemalja pod "Upozorenjem". U istoj grupi je i Srbija, dok je Hrvatska sa članicama "Manje stabilnih".

BiH je ocijenjena na sljedeći način:

Ljudska prava: 5,8

Legimitet vlasti: 7

Siromaštvo i ekonomski pad: 5,8

Izbjeglice i raseljene osobe: 7,3

Sigurnosni aparat: 6,2

Od zemalja regiona Srbija zauzima 92. mjesto, Hrvatska 137. poziciju, Crna Gora 132., Slovenija 162. i Albanija 125.

Od 10 najslabijih država svijeta čak sedam je iz Afrike, a tri sa Bliskog istoka.

Južni Sudan, najslabija zemlja na svijetu pati od kombinacije unutrašnjih sukoba, nepomirljive politike i siromaštva, stoji u izvještaju Fund for Peace.

Somalija, Srednjoafrička Republika i Sudan imaju najvišu raznu pripravnosti, kao i ostalih 12 zemalja koje su izdale upozorenje za visoku pripavnost.

S druge strane, evropske zemlje su među najstabilnijim na svijetu, a na vrhu liste su Finska, Švedska i Norveška.

To se opisuje kroz "socijalnu jednakost, visoku participaciju žena u poslovima, funkcionisanje demokratskih institucija i slobodu medija".

Finska je jedina zemlja čiji se sistem opisuje kao "vrlo održiv", dok je preostalih 14 okarakterisan kao "održiv".

Tokom posljednjeg desetljeća najveći padovi u državnoj krhkosti viđeni su na Kubi, Indoneziji i Dominikanskoj Republici.

Kuba je uživala ekonomski napredak tokom posljednjih deset godina pod vodstvom Castra, kao i tokom odmrzavanja odnosa sa SAD.

U izvještaju se navodi da se spirala nesigurnosti na Bliskom istoku reflektirala nakon Arapskog proljeća, što je uzrokovalo složenim lokalnim etničkim i društveno-ekonomskim napetostima, te sukobima Sunniti i Shia, kao i borbom za energetske resurse u Libiji, Siriji, Jemenu i Iraku.

"Iako svaka od njih ima svoju dinamiku konflikta, političku fragmentaciju i humanitarne krize, produbljivanje krhkosti više od četiri države u posljednjih godinu dana je preoblikovalo cijelu regiju", navodi se u izvještaju.