Nepostojanje autobuskih linija između Loznice i Bijeljine veliki problem
Iako su Loznica i Bijeljina udaljene samo 38 kilometara, između ova dva grada još od 2006. nema redovnih autobuskih linija, a ljudi iz Srbije i RS ne mogu da koriste ni takozvane prolazne linije. Od organizovanog prevoza su, uz objašnjenje da zbog velikog broja nelegalnih taksista koji odvlače putnike nije isplativ, prije gotovo deceniju i po odustale firme "Bijeljina transport" i loznički "Auto prevoz". Propalo je i nekoliko pokušaja drugih prevoznika.
- Nije bilo lako, ali smo odluku o obustavljanju pomenute linije donijeli rukovođeni isključivo ekonomskim parametrima - kaže nekadašnji direktor "Auto prevoza" diplomirani inženjer Miladin Terzić. - Sada su onima koji nemaju vlastite automobile na raspolaganju "divlji" ili legalni taksisti, s tim što ovi prvi vožnju naplaćuju po 1.500, a drugi 2.000 dinara. Da postoji autobuska alternativa, cijena karte u jednom pravcu bi iznosila oko 320 dinara.
Ali, u međuvremenu se smanjio broj nelegalnih taksi prevoznika koji, pritom, ne rade nedjeljom, pa mnogi studenti koji su upisali neki od pet državnih ili tridesetak privatnih fakulteta u Bijeljini ne mogu da putuju iz Loznice, već iznajmljuju stanove u srcu Semberije. Slično je i sa onima koji dolaze da rade po Loznici i okolini...