Iskustvo proteklih decenija pokazalo je sva ograničenja i nemogućnost organizacije racionalne privrede na temelju državnog vlasništva i birokratskog planiranja. Uprkos tome, udio administracije i javnih preduzeća u domaćem bruto proizvodu (GDP) u BiH i dalje iznosi nevjerovatnih 45 posto.

Uvaženo je mišljenje kako javna preduzeća i državne institucije služe kao subjekti za zapošljavanje kadra političkih stranaka, zbog čega vlasti već godinama izbjegavaju rezati granu na kojoj sjede, odnosno započeti reformu javne uprave i privatizaciju državnih preduzeća. 

Javna potrošnja u BiH je davno izmakla kontroli, a ekonomisti već duži niz godina upozoravaju kako dodatno povećanje broja zaposlenih u državnim subjektima (na svim novima vlasti) predstavlja ozbiljnu prijetnju od nastanka makroekonomskih poremećaja.

Država porezima, doprinosima, naknadama i sličnim vrstama prihoda često ne prikupi dovoljno sredstava da bi podmirila sve potrebe javne potrošnje. Manjak sredstava i bujanje javne potrošnje dovode do prekomjernog zaduživanja, usporavanja razvoja i smetnji u funkcionisanju ekonomskog poretka. Domaće vlasti to pretjerano ne brine jer su svjesne činjenice kako je zapošljavanje u javnom sektoru i javnim preduzećima garant socijalnog mira.

Drugo "leglo izborne baze" političkih stranaka u BiH definitivno jesu brojna državna preduzeća koja služe za zapošljavanje poslušnog stranačkog kadra i članova porodica domaćih političara. 

Uglavnom je riječ o preduzećima s prekomjernim brojem zaposlenih osoba čije plate ne korespondiraju s platama zaposlenih u realnom sektoru. Ostaje upitno kolika bi bila plata prosječnog zaposlenika u BiH ukoliko bi se iz obračuna izbacile plate isplaćene u državnim institucijama i javnim preduzećima. 

Masa zaposlenih birača jedan je od ključnih razloga zbog kojih vlasti odbijaju da se upuste u procese privatizacije javnih preduzeća u većinskom državnom vlasništvu pravdajući to neosnovanim navodima o ekonomskim poremećajima koji bi nastali prodajom državnog udjela. Na drugoj strani, činjenice pokazuju da se sadašnji sistem upravljanja definitivno očitovao u niskoj efikasnosti, tehnološkom zaostajanju i nemogućnosti racionalne alokacije proizvodnih resursa.

Podsjećamo, ogroman birokratski aparat u BiH nosi epitet najglomaznijeg u Evropi, a izvjesno je da iz godine u godinu ne dolazi do smanjenja broja zaposlenih u državnim institucijama.

Rezidentni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u BiH Francisco Parodi izjavio je 2016. godine, nakon postizanja dogovora o kreditu s našom zemljom, kako je problem u BiH to što su troškovi za plate i javna potrošnja preveliki. 

"U BiH javna potrošnja iznosi približno 45 posto bruto društvenog proizvoda. Samo za troškove plate izdvaja se 12 posto ekonomije, što je najviše u regiji. To je potrebno smanjiti. Vlasti su se obavezale smanjiti veličinu vlade i broj uposlenih u javnom sektoru u srednjem roku", istakao je Parodi.