Legendarna scena iz filma “Ko to tamo peva” u kojoj se autobusom prevoze prasići, realna je slika današnjice. Životinje se, naime, nalaze na spisku nerealnih želja za prevoz pošiljki autobusom, pričaju nam vozači.

Čedo Lučić koji vozi liniju za Beč doživeo je različita iskustva i neobične zahtjeve pošiljaoca.

“Upravo me jedan gospodin pitao da povezem roletne za Beč... Traže ljudi da prevezem i prozore, neke stvari koje su jeftinije ovdje, a koje se koriste za kućne potrebe, ali najčešći zahtjev je hrana za studente koji se tamo nalaze.“

I Slaviša Zarić, dugogodišnji vozač, ima sličnih iskustava o kojima priča uz smijeh.

“Pitali su ljudi da prevezu jaja za Vaskrs. To nam je donekle i prihvatljivo, to su male pošiljke pa izađemo u susret, ali jaganjci i prasići... To je već poveliko i predstavlja problem.”

U gepeku autobusa mogu se naći i stare gume, namještaj, hrana. Ljudi šalju sve i svašta, slažu se vozači.

“Na prvom mjestu je hrana, pogotovo oko novogodišnjih i božićnih praznika. Na drugom je garderoba i obuća, a nađe se po koja knjiga koju studenti zaborave. Mi se trudimo da sve to i pregledamo da ne bi imali problema na granici, ali tu je i povjerenje u naše putnike.”

Interesantno je da vozači na linijama za dijasporu kažu da više stvari voze odavde u inostranstvo, nego što se šalje onima koji žive ovdje, priča Čedo Lučić.

“Što se tiče pošiljki odavde za inostranstvo, uglavnom roditelji šalju hranu i slatkiše studentima u manjim količinama. Iz dijaspore se rijetko šta šalje. Uglavnom je to novac ili kompjuterska tehnika.“

Još jedan vozač iz Srbije priča kako je iz Grčke vozio pun kofer limuna, ali i kamenja. Dok sam unosio kofere, pokušao sam da podignem jedan koji je bio pretežak. Pitao sam šaljivo ženu kojoj je kofer pripadao da li je u njemu kamenje, na šta mi je ona odgovorila: "Da, treba mi za akvarijum za ribice".

Jedna djevojka je vraćala u prijestonicu pun kofer limuna, a kao opravdanje navela je nižu cijenu. I dalje mi nisu jasne ni jedna ni druga - uz osmijeh kaže vozač.