Đak Poljoprivredno-medicinske škole jedan od rijetkih mladića, koga zanima gotovo zaboravljeni zanat na razboju
Stefan Vulić (18), učenik Poljoprivredno-medicinske škole u Bijeljini, vjerovatno je jedan od rijetkih mladića u BiH, koji se bavi tkanjem na starom razboju.
Njegova radoznalost i želja da izuči ovaj stari, gotovo zaboravljeni zanat, naišli su na razumijevanje kod bake Mare Jakšić iz susjednog Crnjelova, koja ga je nesebično podučila i uvela u tajne tkanja.
U međuvremenu, Stefan je u poslednje tri godine na razboju izatkao bezbroj tkanica, šalova, peškira, torbi i kompletnih muških i ženskih narodnih nošnji.
- Moji roditelji su prije rata živjeli u okolini Kaknja, u centralnoj Bosni, i njihov zavičaj sam upoznao razgledajući stare fotografije. Motivi i sve one majstorije na narodnim nošnjama, a koje zbog ratnih dešavanja nisam doživjeo, opredijelile su me da kroz tkanje i mojim roditeljima, ali i sebi i sestri, približim dio nekadašnjeg života u zavičaju - objašnjava Stefan.
Već sam uradio mušku i žensku narodnu nošnju iz Sarajevskog polja, a najveće priznanje mi je kada ljudi pitaju koliko je stara ta nošnja, što znači da sam u potpunosti na novu odjeću prenio staru mustru.
- Drugovima u školi i profesorima, u početku je bilo neobično što se bavim tkanjem, jer kako će muško da tka ćilime, ali su to kasnije prihvatili kao nešto normalno, pa mi ponekad i pomognu sa nekim idejama - kaže Stefan, i dodaje da su sakupljeni predmeti i izatkani ćilimi, bar djelimično nadomjestili izgubljeni zavičaj.
BARDAK I JELEK
U međuvremenu, dok je savladavao tkanje, Stefan Vulić je prikupljao stare predmete, koji su nekada bili sastavni dio domaćinstva u njegovom kraju. Najdraži su mu bardak za rakiju i jelek, koji su stari više od sto godina, a pripadali su njegovoj rodbini u Kaknju.