Ovo su neki od nalaza državnih revizora iz objavljene revizije učinka upravljanja carinskim terminalima, koji su u nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. Kada su u pitanju osnovni uslovi, navedeno je da neki carinski terminali nemaju kolsku vagu, skladište za oduzetu robu ili dovoljan prostor za smještaj vozila. Neki ne ispunjavaju ni određene dodatne uslove predviđene ugovorom kao što su posjedovanje viljuškara, prostora za arhiv, karantene za stoku. A kada su u pitanju pomenuta potraživanja, navedeno je da neka datiraju čak iz 2006. godine.

"Iako iznos prihoda koji se ostvaruje od naknada za korištenje carinskih terminala nije značajan u odnosu na ukupne prihode UIO, u uslovima racionalizacije javne potrošnje svaki propušteni prihod budžeta BiH može da predstavlja dodatnu prijetnju za dalja zaduživanja i povećanje vanjskog duga BiH", navedeno je u izvještaju Ureda za reviziju institucija BiH.

UIO je zaključno sa 2014. godinom poslovala na 41 carinskom terminalu, od kojih je 11 u njenom, a 30 u privatnom vlasništvu. Po propisima, kod terminala u privatnom vlasništvu UIO ne plaća zakup, već vlasnik naplaćuje naknadu za korištenje carinskog terminala i mjesečno uplaćuje 30 odsto na račun Uprave.

Revizori su ukazali da propisi koji regulišu rad UIO nisu jasno definisali šta je carinski terminal, šta obuhvata i kada i gdje se uspostavlja. Akti kojima se uređuje upravljanje i funkcionisanje carinskih terminala nisu dovoljno jasni, precizni i ostavljaju prostor za različita postupanja. Odlukama ni instrukcijama o naplati naknade nije propisano da li je naknada sa ili bez PDV-a.

"Pojedini vlasnici carinskih terminala svoje obaveze prema UIO ne izmiruju uredno, dok su kod drugih potraživanja stara i po nekoliko godina. Utvrđeno je da se nalozi za prinudnu naplatu izdaju i za dan kašnjenja, a ima slučajeva gdje se i za nekoliko mjeseci ne izdaje nalog. Ne ulazeći u stvarne razloge, revizijom je utvrđeno da se raskidi ugovora prolongiraju bez jasnih uputa o postupanju u prelaznom periodu pa je utvrđen i slučaj da carinski terminal radi i nakon isteka skoro dvije godine od raskida ugovora", ističu revizori.

Revizori su ukazali i da se četiri kolske vage u vlasništvu UIO nalaze na carinskim terminalima u privatnom vlasništvu i instalirane su u vrijeme entitetskih carinskih uprava, ali u ugovorima za korištenje tih carinskih terminala je navedeno da su kolske vage osigurali vlasnici terminala.

"Osim ovoga, reviziji je predočen dopis iz januara 2013. godine kojim se od vlasnika jednog carinskog terminala traži da uspostavi nadzorne kamere. Nisu predočeni dokazi da je od svih vlasnika to traženo i da je ista obaveza utvrđena za terminale u vlasništvu UIO", dodaju revizori.

Ukazali su da su većina carinskih terminala u vlasništvu UIO namjenski građeni objekti koji ispunjavaju sve osnovne uslove mada postoje problemi higijensko-sanitarnih uslova jer po sistematizaciji nemaju predviđenih radnih mjesta za te poslove, a za potrebe održavanja nedostaju i sredstva iz budžeta.

"Osim u sporadičnim i pojedinačnim slučajevima, nisu preduzimane sistemske mjere na unapređenju upravljanja carinskim terminalima", stoji u izvještaju.

Ipak, naznačeno je da je sredinom 2015. godine direktor imenovao radnu grupu da izradi novi nacrt odluke o korištenju carinskih terminala, te da je u novembru dostavljen nacrt odluke o utvrđivanju uslova za carinski terminal kojom su predviđena određena unapređenja koja se tiču i jasnijeg definisanja pojma carinskog terminala, osnovnih uslova, procedura izbora, uplate prihoda, troškovi održavanja, zaključivanje novih ugovora.

Do portparola UIO BiH Ratka Kovačevića juče nismo uspjeli doći kako bi prokomentarisao revizorski izvještaj.