Mnogo toga i malo toga je, paradoksalno, Željko Obradović iznio u emotivnom saopštenju u utorak uveče. Utisak je da je najveći trener Evrolige odgovorio samo na dio pitanja koja su prethodnih dana postavljali navijači Partizana i košarkaška javnost, što po kafanama, tviterima, slavama, što po medijima.

 Glavni utisak jeste njegovo neslaganje sa predsjednikom kluba Ostojom Mijailovićem, kao i izjava da je Dilan Osetkovski, doskorašnji košarkaš Unikahe, doveden bez njegove saglasnosti, da je odlazak Brendona Dejvisa bio “iznenađenje za njega”, kao i da je molio da Ajzea Majk ostane u klubu.

Ipak, ono što su svi primjetili jeste da Željko Obradović nijednu jedinu reč nije izgovorio o igračima koji su dominantni razlog njegovog odlaska iz kluba. Da li je trebalo to da uradi ili ne? Dvije su škole mišljenja.

“Partizan je porodica i porodični problemi ostaju u kući”

Izgovorio je Željko Obradović nekoliko puta ovakvu ili sličnu rečenicu u prethodne četiri i kusur godine. Od toga “nemojte da iznosite probleme Partizana u javnost i da gledamo kako se drugi naslađuju, mi naše probleme rješavamo u kući”, do sinoćnjeg “nikada neću napadati igrača i nikada neću reći jednu riječ protiv igrača”.

Jedna strana medalje bila bi da je ovo potez kojim je Željko pokušao da koliko-toliko sačuva ekipu od bijesa jednog dijela navijača koji će, nesumnjivo, uslijediti u četvrtak u Beogradskoj areni protiv Bajerna iz Minhena. Ovaj potez se znatno razlikuje od nekih njegovih ranijih izjava i onih sada već antologijskih konferencija za medije, što dok je bio selektor Srbije u drugom mandatu, što dok je vodio Panatinaikos. Umio je Željko Obradović veoma često da javno prozove igrače i jasno ukaže na probleme.

Od “veri difikult tu translejt maj frend” i “ovo je sa hospitalizaciju, stanje u kome se ja nalazim”, do ovoga sinoć – velika promjena koju je prošao najtrofejniji trener Evrolige. Umjesto toga, utisak je da je gro svoje kritike usmjerio (samo) ka upravljačkim strukturama kluba.

Nekoliko igrača je glavni razlog Željkovog odlaska iz KK Partizan, i to je fakat

Druga strana medalje jeste ta da je Željko Obradović odlučio da prvi put u karijeri ode sa klupe usred sezone zato što je ušao u sukob sa nekolicinom košarkaša, tačnije njih petoricom. Većinu ove grupe čine strani košarkaši, a Sportal ima potvrdu iz nekoliko izvora o tome šta se sve dešavalo tokom treninga, problemima u komunikaciji i maltene incidentima nakon nekih mečeva. Sve to je glavni razlog što je Željko Obradović napustio klupu Partizana.

Obradović je i na famoznom sastanku prošlog petka, ali i prije toga u danima koji su prethodili ostavci ljudima u klubu isticao da postoji grupa košarkaša sa kojima on više, jednostavno, ne može da sarađuje. Mnogi su u početku sumnjali, ali je ubrzo svima postalo jasno da očigledno postoji nerazumijevanje i problem Željka i nekolicine igrača, mahom stranaca. U prilog toj činjenici idu i rezultati, a naročito igra, pomračenja i crne serije po kojima je Partizan, nažalost, postao prepoznatljiv u dosadašnjem toku Evrolige.

Da li je Željko Obradović to trebalo da kaže u svom izlaganju? Imena tih igrača nikako ne treba otkrivati, jer je to najmanje što treba Partizanu. Ono što je trebalo jeste da se makar potvrdi postojanje tog sukoba, jer navijači crno-bijelih zaslužuju da znaju cijelu istinu, ako ništa drugo bar zbog onog spektakularnog dočeka na beogradskom aerodromu i krcate Arene na svakom evroligaškom meču u posljednje četiri godine. A zaslužuje i novi trener, zvao se on Andrea Trinkijeri, Mirko Ocokoljić (koji će voditi ekipu protiv Bajerna) ili nekako treće, jer Partizan mora da nastavi da živi, pobjeđuje i vadi se iz ove situacije kako zna i umije.

Problem zvani čarter

Žalio se Željko Obradović na to što ekipi nije obezbijeđen čarter let iz Dubaija poslije poraza u 1. kolu Evrolige, i ističe da je nakon toga što se javno požalio na to njegov odnos sa predsjednikom Ostojom Mijailovićem degradirao. Ono što su zvanični podaci jeste da KK Partizan svake godine planira broj čarter letova. U prošloj sezoni ih je bilo 10, u sezoni prije toga 12, a za ovu sezonu planirano je osam. To je u septembarskom intervjuu za “Mozzart sport” izjavio Ostoja Mijailović, istakavši da se plan čartera pravi u saradnji sa stručnim štabom i da svaki čarter klub košta 165.000 evra.