Kada se u ljeto 1952. godine, Aleksandar Paul požalio da mu je loše - njegova majka je odmah znala o čemu je riječ. Ubrzo mu je i zvanično dijagnostifikovana dječija paraliza. Kako bolnice više nisu mogle da prime sve zaražene, medicinsko osoblje je njegovu majku posavjetovalo da pokuša sama da ga izliječi kod kuće. Međutim, nakon petog dana šestogodišnjak je izgubio sve motoričke funkcije i sposobnost disanja. Ubrzo je smješten u čelična pluća. Narednih 70 godina, ova neinvazivna mehanička ventilacija je za njega značila ne samo život, već i dom. 

 

Kada se prvi put probudio u gvozdenim plućima, Aleksandar je mislio da je mrtav. Pokušao je da dodirne nešto kako bi stekao osjećaj stvarnosti, međutim nije mogao da pomjeri ni jedan dio svog tijela ni milimetar. Narednih nedelja je pokušavao da vježba disanje, a njegova terapeutkinja mu je obećala štene ako nauči glosofaringalno da diše. 

 

Vremenom on je savladao zadatak, ali i mnogo više od toga. Danas ovaj 76-ogodišnjak živi sam, ali ga svakodnevno obilazi negovatelj koji mu pomaže oko stvari poput brijanja. Paralizovan je od vrata naniže, ali to ga nije spriječilo da živi i da nikad ne odustane. Na pitanje novinara kako provodi dane, Paul kaže: "Radim sve što i normalan svijet - kad se probudim operu mi zube, doručkujem, obrijem se i umijem, čitam, gledam tv i slikam..."

 

Zajedno sa svojim čeličnim plućima je završio pravo i postao advokat, a čak je i putovao - danas o tome piše memoare. U mlađim danima je uz pomoć zuba naučio da koristi hvataljku, sa kojom je crtao, okretao stranice knjiga, a posle koristio i kompijuter.  Uprkos svojoj borbi, trudi se da uživa u svakom danu i često ističe kako je zapravo imao sreće jer je preživio vrhunac epidemije dječije paralize.

 

"Nikada nisam odustao i nikada neću", tvrdi i dodaje da već decenijama pokušava mladima da pokaže kako je sve što požele zaista i ostvarivo. Jedan od dokaza za to je i njegova domišljatost u slučaju kvara na zastarjeloj mašini uz pomoć koje diše - jer i čelična pluća zahtjevaju održavanja, jedini problem je što se njihovi dijelovi više ne proizvode. 

 

Stoga je  2015. godine preko Youtube kanala potražio pomoć, i zapitao da li neko u svojoj garaži još uvijek posjeduje jednu od njih - na njegovu sreću poziv u pomoć je stigao i do Brejdija Ričardsa koji ima firmu za testiranje oprema i proizvoda, a u njoj - čelična pluća. Vrlo brzo on je uspio da popravi staru mašinu i omogući Aleksandru da nastavi da diše. Ovo mu je ujedno omogućilo da svoju priču ispriča svima i upozori sve one koji olako shvataju moć vakcina - koja je jedina prevencija od zarazne bolesti koja ga je umalo koštala života. 

 

Ili poliomyelitis je zarazna bolest koja se prenosi oralno-fekalnim putem i može da izazove oštećenje nervnog sistema - paralizu. Najčešće pogađa djecu do 5. godine života, ali ukoliko se javi kod odraslih osoba ostavlja teže posledice. Procjene su da se kod jedne od 200 zaraženih osoba razvija paraliza, a kod 5 do 10 procenata njih dolazi do otkazivanja mišića za disanje - nakon čega nastupa smrt.