Pošto je već bilo poharano i zamrlo naselje oko Bistrika, ranosrednjovijekovni centar ravnice, ovi krajevi se nepovratno izgubili svoj raniji značaj, a baš u to vrijeme, sredinom 12. vijeka čuveni "Letopis popa Dukljanina"  spominje da je jedna pobjeda zahumskog kneza Bele-Pavlimira (sinovac srpskog kralja) protiv Mađara, desila  "u ravnici Belina". Po kontekstu iz tog spisa, slijedi da se zbio negdje kod današnje Bijeljine. Postoji takođe indicija da je ovdje između 13. i 15. vijeka pod mađarskom upravom mogao biti franjevački samostan pod imenom Biblina-Bilina.

Danas se u nauci smatra da je prvi siguran pomen naselja Bijeljina onaj iz 3. marta 1446. godine kada je ovdje opljačkan dubrovački trgovac Bogiša Bogmilović od strane ljudi iločkog bana.

Iako se Bijeljina spominje u istoriji još 1446 godine, ime grada u ovom obliku staro je samo od 1918. godine jer je u austrougarskom periodu ovaj grad nosio ime Bjelina, a prije toga Belina ili Bilina. Često se špekulisalo da Bijeljina navodno duguje svoje ime mađarskom kralju Beli, ali je potpuno izvjesno po današnjim shvatanjima da je etimologija imena Bijeljina sasvim jasna i da se ona izvodi od bjeline zemlje na kojoj se grad nalazi (pjeskoviti bijelji drinski nanosi, za razliku od crnice, u Crnjelovu na primjer).

Slične mistifikacije su postojale u vezi sa značenjem imena Semberija, a nijedna od četiri "Naučne hipoteze" nije srpskim jezikom objašnjavala ovaj naziv. Tako je do sada najbolji poznavalac Semberije Radmila Kajmaković tumačila da je naziv Semberija mađarskog porijekla jer navodno Mađari imaju riječ "sembe" koja znači preko puta, pa navodno odatle ime Semberija. Slično je smatrao Vladislav Skarić koji je tvrdio da ta riječ dolazi od turske riječi "zemberdži" (vojnici sa samostrelom), a Milan Budimir je smatrao da je Semberija albanska riječ (od sember, što znači drug), dok je Milenko Filipović smatrao da je to vlaški naziv. Smatra se da je tek u novije vrijeme razjašnjena ova dilema, gdje je ime Semberije objašnjeno čistim narodnim nazivom za zemlju gdje se "seme bere" - tj. za mjesto gdje se sabiraju poljoprivredni plodovi, odnosno razna sjemena. 

| Pri nastanku ovog tekst korišteni podaci iz knjiga "Bijeljina centar Semberije, džepna monografija", Bijeljina 1994. godina i "Narodne igre i kola", Vaso Popović, Bijeljina, 1998. godina.|