Profesor Mohamed Thariq Hameed Sultan s malezijskog univerziteta Putra koji je vodio istraživanje je rekao za Reuters da dronovi izrađeni od bio-razgradivih materijala imaju veću čvrstoću i masu u odnosu na one koji sadrže sintetička vlakna, takođe dodajući da upotreba bio-razgradivih materijala omogućuje jeftinije i lakše bespilotne letjelice.

Još je bolje ako dron izvrši prelet ili se sruši i ne može se pronaći jer će većina njegovih materijala biti razgrađena za nekoliko sedmica, što bi nanijelo manje štete okolini od običnih dronova koji imaju identičnu sudbinu.

Otkriće tima utoliko je primjerenije jer je dugoročni plan koristiti bespilotne letjelice za obavljanje različitih zadataka povezanih s farmama, poput praćenje usjeva ili nošenje tereta. Trenutni prototip bespilotne letjelice može letjeti do 1000 metara i ostati u vazduhu oko 20 minuta prije nego što zatreba ponovno punjenje.

Kada je ovaj projekt započeo, prije tri godine u regiji oko 40 kilometara od Kuala Lumpura, tamošnji farmeri su ponekad spaljivali lišće ananasa na kraju godišnje berbe, što je uzrokovalo zagađenje vazduha. Pretvaranjem lišća u iskoristivi materijal pomaže se smanjenju otpada, što rezultira manjim izgaranjem i manje zagađenja koje ulazi u našu atmosferu.

Istraživači se nadaju da će njihov rad nadahnuti druge naučnike da razviju dodatne načine kako dobro iskoristiti poljoprivredni otpad kao dio napora za poboljšanje okoline i pomoć poljoprivrednim zajednicama. Lokalni poljoprivrednik, Irwan Ismali, je rekao za Reuters da bi recikliranje lišća za stvaranje iskoristivog materijala moglo imati “veliki financijski uticaj na zajednicu, posebno na male poljoprivredne skupine”, prenosi PC Chip.