Naučnici će moći da predviđaju njen razvoj i kretanje pomažući tako da se zaštite oni koji žive na njenom putu.

Prema naučnom istraživanju, oko deset posto suša putuje od 1400 do 3100 kilometara od ishodišta.

U istraživanju u kojem je proučeno 1420 suša od 1979. do 2009. utvrđena su njihova žarišta širom svijeta i smjerovi širenja suša.

Na primjer, neke suše na jugozapadu SAD-a imaju tendenciju širenja od juga prema sjeveru. U Argentini obično se kreću suprotnim smjerom. U srednjoj Africi kreću se jugoistočno prema obali.

“Može se pojaviti negdje, kretati kontinentom i očito nanijeti štete na tom putu", kaže vođa istraživanja Hulio Herera-Estrada sa Univerziteta Prinston.

Suše koje putuju obično su najveće i najpogubnije, utvrdili su naučnici. Mogu dovesti do uništavanja poljoprivrede, životinjskog svijeta i staništa, prema nacionalnom centru za suše u SAD-u.

Suše su ujedno i jedne od najskupljih prirodnih nepogoda s kojima su ljudi danas suočeni, kaže Herera-Estrada.

Jedna od zadnjih suša koje su naučnici proučavali je ona koja je 2008. započela u Ukrajini i Rusiji i putovala 1700 kilometara prema sjeveroistoku završavajući put na sjeverozapadu Rusije i pogađajući i djelove Kazahstana na svom putu. Trajala je gotovo godinu dana.

“Ljudi do sada nisu razmišljali o sušama na taj način”, kazao je naučnik.

Buduća istraživanja, kaže Herrera-Estrada, mogu baciti svjetlo na mehanizme koji izazivaju kretanje suša i što utiče na smjer njihova kretanja. Za to je potrebna saradnja vlada, dodaje.

“Važno je na globalnom ili kontinentalnom nivou razumjeti kako se suše ponašaju”, kaže on.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Geophysical Research Letters.