FOTO: null

NATO alijansa nema podatak koliko je pripadnika SFOR-a izgubilo život tokom misije u BiH, koja je trajala od 1996. do 2004. godine.

Do podatka smo prvo pokušali doći u komandi EUFOR-a u BiH i Glavnom štabu NATO-a u Sarajevu, koji su nas za tražene podatke uputili direktno na glavnu komandu NATO-a u Briselu. Međutim, tamo su nam indirektno potvrdili da te podatke nemaju.

"NATO nije objavljivao cifre u tom pogledu. Za ostale informacije možete kontaktirati zemlje koje su davale svoje trupe, a sve dodatne informacije o SFOR-u možete pronaći na našoj stranici", rekao nam je službenik koji je zamolio da ga potpišemo kao "zvanični predstavnik NATO-a".

Iz odgovora se indirektno sugeriše da ti podaci nisu objavljivani, što ne znači da ne postoje, međutim ako postoje, i ako su objavljeni podaci za Misiju IFOR, teško je shvatiti da se ti podaci iz nekog razloga ne bi objavljivali i za SFOR. Najvjerovatnije se radi o tome da se ne želi direktno priznati da tu evidenciju nisu vodili ili da podatke ne mogu pronaći.

Na priču smo ponukani nakon što je NATO otvorio svoje arhive o Misiji IFOR-a, koja je trajala u prvoj godini nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a u jednom deklasifikovanom dokumentu je Havijer  Solana, generalni sekretar NATO-a, Butrosu Galiju, generalnom sekretaru UN-a, napisao da je tokom Misije IFOR-a imao ukupno 256 žrtava među svojim pripadnicima, od čega su 52 vojnika poginulo. Željeli smo objaviti podatak o svim vojnicima koji su poginuli u misiji održavanja mira u BiH, ali ti podaci zapravo ne postoje.

Zvanični predstavnik NATO-a nam je rekao da je podatak o žrtvama IFOR-a i javno bio objavljen u saopštenju NATO-a od 20. decembra 1996. godine, što dodatno ukazuje na to da NATO nema razloga da krije podatke o poginulim pripadnicima u Misiji SFOR-a i da bi ih objavili da ih imaju.

Na stranici NATO-a navedeno je da je SFOR, prema Rezoluciji UN-a 1088, legalni nasljednik IFOR-a i da ima ista ovlaštenja da po potrebi primijeni silu da postige stabilizaciju BiH i odbrani svoje pripadnike.

SFOR je imao polovinu trupa IFOR-a, odnosno oko 32.000 pripadnika, a glavno polje djelovanja je bila implementacija Aneksa 1A Dejtonskog sporazuma. Po tom aneksu, SFOR je pod direktnom komandom NATO-a i cjelokupna vojna ovlaštenja pripadaju Glavnoj savezničkoj komandi Evrope (SACEUR), dok je nad političkim aspektom nadležnost držao Savjet NATO-a u Briselu, koji čine zemlje članice.

Lajam Bird, predstavnik za štampu EUFOR-a, nam je u kratkom roku dostavio podatke o poginulim pripadnicima te misije koju vodi EU. Kako nam je rekao, tokom Misije EUFOR-a, u dva odvojena incidenta, živote je izgubilo 15 pripadnika te misije.

Podatke smo dobili i o poginulim predstavnicima OHR-a poslije rata.

"Pet uposlenika OHR-a je izgubilo živote u helikopterskoj nesreći kod Prokoškog jezera 17. septembra 1997. godine. To su viši zamjenik visokog predstavnika ambasador Gerd Vagner, Čarls Morfet, Lij Melnik, Tomas Rajnhart i Jurgen Šauf", saopšteno nam je iz OHR-a.

Na našu molbu da nam dostave izjavu povodom smrti vojnika koji su svoje živote izgubili tokom implementacije mirovnog sporazuma u BiH, iz štaba u Briselu su nam poslali izjavu Jensa Stoltenberga, generalnog sekretara NATO-a, iz prošlog mjeseca:

"Predanost NATO-a stabilnoj i sigurnoj BiH uklesana je u Dejtonskom sporazumu prije 20 godina i ta predanost i dalje postoji. Došli smo da osiguramo mir na kraju strašnog konflikta. Danas je BiH mnogo drugačije mjesto. Ona je mirna i ide u bolju budućnost na stazi evroatlanskih integracija", navedeno je u saopštenju iz NATO-a.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )