Velika Britanija je, ako rezultati referenduma o izlasku iz Evropske Unije ostanu isti i nakon što postanu zvanični, zadala početni, ali vjerovatno već i ključni udarac toj zajednici. Udarac u sam temelj EU imaće dalekosežne posledice, skoro sigurno će raskinuti već olabavljeni lanac integracija. Mnogim zemljama koje su na raskrsnici biće putokaz. Dalje, mnogima koji traže put ka samoopredjeljenju (za početak Škoti i Irci) biće smjernica, ali i izgovor. Balon zvani Evropska Unija predstavlja nešto što je do sada sprječavalo mnoge republike, i autonomne oblasti da krenu sopstvenim putem, a to već od danas neće biti isto. 

Za razliku od zemalja u okruženju, rukovodstvo naše Republike posjeduje značajan stepen samopoštovanja, i liniju taktičnosti. Niko EU ne odbacuje kao mogućnost, ali to je samo jedna od opcija za koju se možemo opredijeliti. Zašto izbijati sebe argumente iz ruku, zašto sužavati manevarski prostor za pregovore, kao što su to učinile, i kao što čine mnoge zemlje. Kakav tretman možeš očekivati od nekoga od koga tražiš da te primi pod svoje okrilje, ako mu u startu staviš do znanja da pristaješ na sve moguće i nemoguće uslove. Kao i u običnom životu, više te cijene ako zatežeš, nego ako se pokoravaš. Mi imamo alternativu, i to je dobro. Dobro je zbog nas, a ne zbog nekog prkosa. Alternativa je nešto istočnije od granica Evropske Unije. Svakako, kao što je hiljadu puta rečeno, i kada bi zaista htjeli da nas prime u EU, dok mi do nje dokaskamo vjerovatno će nastupiti njena pozna jesen, ako ne i sam kraj. 

Kada bi u BiH moglo doći do konsenzusa oko bilo čega, lako bi se došlo i do najboljeg rješenja oko pitanja okvira i vrste integracija. Sami teško da možemo opstati u bilo kom smislu, kao i najveći dio savremenih država, ali oko toga kom savezu se privoliti bilo bi najbolje razgovarati, i o tome odluke donositi, hladne glave, gledajući isključivo sopstvene interese, i odbacujući sentimentalnost prema bilo kome dijelu svijeta ili državi. Ne smije se tjerati inat na uštrb sopstvenog interesa. To bi morali da shvate odgovorni u drugom BiH entitetu. U Republici Srpskoj se o tome trezveno razmišlja, i partneri nalaze na svim krajevima planete. Dobar je onaj ko nam misli dobro, i ko nam nudi povoljnije uslove za pristupanje. Bili ili ne formalno članica EU, mi pripadamo prirodno i istorijski zajednici evropskih naroda, a fizički evropskom kontinentu, i to niko ne može promijeniti. Stoga, suluda je teza da Evropska Unija nema alternativu. Alternativu nema naša gruda, naša porodica, i naša budućnost. 

Nisam klasični evroskeptik, i zadrti protivnik zapada i zapadnih vrijednosti, ali ako hoćemo realno da sagledamo situaciju, vidljivo je da ne cvjetaju ruže Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, Grčkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, i mnogim drugim državama. Šta su svi oni dobili  pristupanjem u EU? Da li se povećao prosjek plata, zaposlenost, proizvodnja, izvoz...ili su pak krediti i druga zaduženja došli na naplatu,  njihovi građani nemaju sredstava da se voze putevima izgrađenim putem koncesija, a strani (robo)vlasnici iznose kapital u svoje matične države? Da li bi bilo pametno, dok još imamo vremena, još mnogo puta o svemu podrobno rasmisliti, staviti na tas sve što kao društvo dobijamo i gubimo pristupanjem EU, pa konsultujući racio izabrati sopstveni put?