Kao što je Hristos prorekao na Tajnoj večeri, prije petka ujutro apostol Petar se, u strahu da i njega ne zatvore i kazne, tri puta odrekao svog Gospoda. Shvativši šta je uradio, odmah se pokajao u gorkom plaču. Izdajnik Juda, kad je saznao da je Isus osuđen na smrt, mučen grižom savesti objesio se.
Na ovaj dan, crkva se sjeća događaja koji su neposredno prethodili raspeću. Počevši od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja da ga optuže, pa do glasnog vikanja judejskog naroda: "Raspni ga!". Zatim, nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti, razapinjanja i praštanja dželatima rečima: "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade".

Takođe se i ne pjeva, ne veseli se, a od Velikog četvrtka do Vakrsa, nedjelje kada je Isus vaskrsao, ne zvone crkvena zvona, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vrijeme bogosluženja i oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.

Večernjim bogosluženjima na Veliki petak obilježava se vrijeme smrti i skidanja sa krsta tijela Gospodnjeg, kada se na posebno ukrašen sto ispred oltara koji predstavlja Hristov grob iznosi plaštanica.

Sveštenici iznose crvenu plaštanicu i tri puta, uz zvuke klepala, obilaze oko crkve, što simbolično predstavlja Hristovu sahranu.

Plaštanica se potom polaže ispred oltara, a vjernici u tišini dolaze na celivanje sve do subote uveče, uoči Vaskrsa koji se slavi od ponoći i kada se u znak vaskršnje radosti oglašavaju i prva zvona.
Ovaj dan hrišćanske žalosti je i poslednji i najznačajnijih u nedelji Stradanja za sav hrišćanski svijet, a njegova smrt je uvod u radost Vaskrsenja koje pravoslavna crkva ove godine obeležava u nedjelju, 28. aprila. U pravoslavnim crkvama se na Veliki petak ne služe liturgije, već carski časovi sa čitanjem dijelova jevanđelja o događajima u dane Stradanja.

Žene na ovaj dan tradicionalno farbaju uskršnja jaja, i pripremaju bogatu porodičnu trpezu za predstojeći praznik.
Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osvećene vodice, vaskršnje ili bogojavljenske. Na šporetu vri voda sa bojom, domaćica u njega spušta jaja, pazeći da ravnomerno budu obojena, a deca se igraju oko majke, i broje sveže ofarbana jaja, čiji broj raste svakoga časa.

Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se "čuvarkuća".