FOTO: unsplash.com

Sumersko carstvo, kao mjesto gdje je civilizacija "rođena", bilo je potpuno nepoznata sve dok brojne tajne nisu izvučene iz pustinjskog pijeska. U drugoj polovini 19. vijeka francuski i britanski arheolozi putovali su na područje današnjeg Iraka u potrazi za nalazištima iz asirskog razdoblja, te su slučajno naišli na mnogo stariju civilizaciju.

Do tada ogromne količine mulja koje su Eufrat i Tigris donijeli sa planina Turske uspjele su izbrisati i sakriti tragove prošlosti. Kad je sumerska civilizacija „iskopana“ i datiran, istorija poznata čovjeku radikalno je proširena.

Iz prirodne perspektive, Mesopotamija je pretežno ravničarski krajolik, s prostranim pješčanim ravnicama i rijetkom vegetacijom. Dole prema Persijskom zalivu nalazi se močvarni krajolik, gdje se more postepeno povuklo od posljednjeg ledenog doba. Pustinjska klima određuje vrijeme. Oborine su sporadične, sredinom dana nesnosno vruće, dok zimi i noću može biti jako hladno.
 
Iako gotovo da nije padala kiša, centralna područja mesopotamske civilizacije neprestano su pogađale razorne poplave uzrokovane rijekama Eufrat i Tigris. Budući da je ravan krajolik dole prema moru nastao od blata i pijeska, nije bilo kamena za gradnju, a niti je raslo drveće od kojeg bi se mogle napraviti kuće ili čamci.
 
Jedan od ključnih razloga zašto je Mesopotamija postala kolijevkom civilizacije bio je njen položaj. Regija se nalazila između rijeka Tigris i Eufrat, pružajući stalni izvor vode. Rijeke su takođe olakšale trgovinu i transport, omogućujući ljudima da lako putuju s jednog mjesta na drugo.
 
Dvije velike rijeke stvorile su sistem koji je stvorio prave uslove za razvoj vještačkog navodnjavanja u velikim razmjerama. One su stvorile jedinstvene mogućnosti za vještačko navodnjavanje i vodeni transport.
 
Oko 3500. godine prije nove ere Sumerani su osnovali društvo koje će „stvoriti“ svjetsku istoriju. Sumerani su sebe nazivali “ljudi s crnim glavama”, a njihova zemlja je značila “zemlja ljudi s crnim glavama”. Sumer je imao etnički raznoliko stanovništvo, pa se istorija Sumera ne bavi istorijom nacije ili naroda, već istorijom jednog područja.
 
Sumerska civilizacija bila je prvo društvo u istoriji koje je uspjelo „prisiliti“ sile prirode na služenje društvu. Sumer je razvio sistem vještačkog navodnjavanja koji je zemlju učinio toliko plodnom da je mogla hraniti nekoliko gradova-država sa sve većim brojem stanovnika. To je na kraju dovelo do urbane revolucije koja je omogućila većini svjetskog stanovništva da živi u gradovima. Ur, Eridu i Uruk su imali procijenjenu populaciju od više od 50 hiljada stanovnika.
 
Upotreba gline postavila je temelje za još jedan odlučujući korak u ljudskoj istoriji. Razvoj prvog svjetskog pisanog jezika – klinastog pisma. Sumerani su koristili šiljaste predmete i urezivali znakove na glinenim pločicama koje su potom ostavljali da se osuše na suncu. Budući da je skladištenje i distribucija hrane bila jedna od civilizacijskih inovacija, postojala je potreba za sistemom koji bi mogao bilježiti i skladištiti potrebne informacije o zalihama hrane i ko je šta dobio. Takav sistem registracije bio je važan i za trgovačke aktivnosti gradova-država, te za organizaciju gradova-država. Zato je prvi pisac za kojeg znamo došao iz Sumera. Pisani jezik nije stvorio civilizaciju, već je civilizacija stvorila pisani jezik, koji je zauzvrat dalje razvijao civilizaciju.
 
Pisani jezik i glina takođe su omogućili razvoj brojevnog sistema koji je postao temelj za razumijevanje vremena i prostora modernog čovjeka. Dosjetili su se podijeliti vrijeme na sate od 60 minuta, minute na 60 sekundi, sedmicu na sedam dana, a krug na 360 stepeni.
 
Takođe, u Sumeru su napisani i prvi zakonici, čime se uspostavila i preteča pravnog sistema. Naravno, uzevši u kontekst vrijeme nastanka, bio je prilično surov i nemilosrdan.
 
Uopšteno se smatra da je sumerska civilizacija, koja je postojala od oko 4000. do 2000. godine prije naše ere, propala ili nestala, a za njom su uslijedile druge državne tvorevine u Mesopotamiji.
 
Objašnjenje koje je postupno dobilo najviše podrške jest da je sumerska civilizacija nazadovala jer se produktivnost u poljoprivredi postupno smanjivala.
 
Budući da su rijeke Eufrat i Tigris donosile vodu od topljenja snijega u turskim planinama, sadržavale su visoke koncentracije otopljenih soli. Tokom milenijuma, soli iz podzemne vode izvučene su na površinu kroz korijenje biljaka.
 
Dodatna sol stigla je s vjetrovima iz Persijskog zaliva. Sve više i više navodnjavanja ostavljalo je sve više soli u tlu. S vremenom je to neizbježno uništilo zemlju. Njihova revolucionarna inovacija, njihov sistem navodnjavanja, bio je sjeme polaganog propadanja i konačnog kolapsa civilizacije.
 
Svejedno, Mesopotamija je i dalje nastavila biti važno područje, jer su se u njoj razvila nova carstva. Asadsko, vavilonsko, asirijsko te na kraju pesijsko zadužila su svijet za sva vremena.
Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 1 )