U šatoru, pod vedrim nebom i bez hrane, Njegoš je već treći dan. Kaže, ne osjeća glad, samo umor i malaksalost ali odustajanja nema. Ovaj štrajk njegova je borba za pravdu.

"Mene je nepravda natjerala da dođem ovdje i da iskažem svoj stav. Evo ja sam 15 godina na birou za zapošljavanje kao sin poginulog borca VRS i nisam jedini. Mnoštvo djece ima koja su izgubila i po dva roditelja i nemaju nikakva prava na rad. To je žalosno i tužno", priča Njegoš Tomić.

Otac je dvoje maloljetne djece i da bi ih prehranio išao je u Srbiju da radi sve i svašta. U rodnom Višegradu konkurisao je dva puta za posao u Hidroelektranama na Drini, iako je po zanimanju ugostitelj-turizmolog, kaže, radio bi bilo šta.

"Te 2013. godine konkurisao sam za čistača plutajućeg otpada, za mjesto čuvara, pa čak i za mjesto čistačice", dodaje Tomić.

Šator u parku Mladen Stojanović, u neposrednoj blizini zgrade Vlade Republike Srpske, tvrdi neće napustiti dok se u višegradskoj hidroelektrani ne nađe posao za njega.