Septembra 2007. godine malo i zabačeno selo u Peruu, po imenu Karankas je živjelo svojim uobičajenim i može se reći po malo dosadnim životom. Sve dok njegovi stanovnici jednog dana nisu ugledali vatrenu kuglu kako sa neba pada u njihova dvorišta. Preplašeni izašli su napolje da vide o čemu je riječ. Tamo ih je čekao krater veličine 10x30 m i nesnosan smrad sumpora, kako su sami tvrdili. 

 

Priče o ovom neobičnom događaju su brzo doprle i do naučnika, koji su se uputili ka udaljenim visoravnima Perua da ispitaju o čemu je riječ. A sve je dobilo još misteriozniji obrt kada su lokalni stanovnici počeli da prijavljuju neobične simptome. 

 

Krater koji je načinio meteorit velčine trpezarijskog stola se brzo po sudaru sa tlom, ispunio vodom iz okolnih izvora. Analize su potvrdile da je u pitanju meteorit - hondrit, materijal koji se nije mijenjao još od nastanka Sunca i za koji se mislilo da je nemoguće naći u meteoritima, kao i da u sebi sadrži tragove olivina, piroksena i feldspata. 

 

Dalje, on je na našu planetu dospio iz asteroidnog pojasa koji se nalazi između Jupitera i Marsa, brzinom od 16.000 km/h. Njegov pad je bio toliko silovit da su ga registrovale stanice u susjednoj Boliviji. Jednostavno geofizičari su bili šokiran, za njih Karankas nije trebao da se dogodi na osnovu svega što su do tada znali. 

 

Kao što je na početku rečeno, lokalni stanovnici su odmah požurili na mjesto zbivanja. Prema njihovim riječima, meteorit se nalazio pod vodom koja je ključala, a okolo se širio jak miris sumpora. Neki od njih su riješili da pokupe komade meteorita i tom prilikom im se učinio kao da iz njih izbija dim.

 

Nakon nekoliko sati, svi oni koji su se našli kod kratera počeli su da osjećaju simtome poput glavobolje, problema sa očima, iziritiranom kožom, mučninama ili povraćanjem. A lokalne vlasti su se zabrinule da je meteorit uticao na zdravlje stanovnika i na neki način kontaminirao zemljište na koje je pao. Ovo je izazvalo paniku da snadbjevanje vodom više nije bezbjedno. 

 

"Ovo je voda koju koristimo za životinje, i za nas sve i izgleda kao da je kontaminirana", rekao je tom prilikom Romulo Kispe, stanovnik Karankasa. "Ne znamo šta se trenutno dešava, to je ono što nas brine."

 

Uslijedile su analize i pregledi, kako ljudi tako i vode. Ljekari su pregledali sve stanovnike sa spomenutim simptomima i od 15 uzeli uzorke krvi. Mnogi su sumnjali da su krivci za misterioznu bolest - strah i sujevjerje, a ne neka realna prijetnja. Starešina Karankasa Maksimilijano Truhiljo je zbog toga sazvao i javni sastanak sa oko 800 ljudi, da bi čuli naučno objašnjenje o meteoritu. 

 

Međutim, većina je nastavila da meteorit pripisuje lošem predznaku, poslatom od bogova, da ih upozori na predstojeću opasnost. Na kraju je zamoljen i lokalni šaman da prinese žrtvu i umiri bogove da bi se panika smirila, Marsijal Laura Arukipo je stoga zaklao mladunče lame. 

 

Šta kaže nauka? Stručnjaci sumnjaju da natprirodno ima bilo kakve veze sa misterioznom bolešću među lokalnim stanovnicima Karankasa. Prije će biti da je riječ o arsenu, koji je izazvao navedne simptome tako što je ušao u podzemne vode nakon pada meteorita.