U saopštenju tima američkih advokata koji prate proces u Vašingtonu i pružaju savjete Žuži, koji se sam zastupa pred sudom u Vašingtonu, ističe se da Žuža u tužbi navodi da kršenje međunarodnog prava i njegovih ljudskih prava proizilazi iz odluke OHR-a i Ešdauna od 30. juna 2004. godine da ga smijeni i udalji iz državne službe. 

Ta odluka dio je čistke u kojoj je, osim Žuže, uklonjeno još 58 funkcionera i javnih službenika u Republici Srpskoj. 

Nakon godinu i po dana tužba Zorana Žuže je u procesu, uprkos tome što su optuženi, u više navrata, tvrdili, u svoju odbranu da imaju imunitet. Sud, međutim, nije uvjeren da oni imaju imunitet, budući da nastavlja da traži nove dokumente i argumente. 

Prije izvjesnog vremena, sud je čak tražio od Vlade SAD mišljenje o tome da li optuženi imaju imunitet u SAD. Zanimljivo je da je Vlada SAD prije tog sudskog zahtjeva odlučila da se ne miješa u ovaj proces u korist optuženih. Konačno, dokument koji je Vlada SAD, nakon zahtjeva, nevoljko podnijela sudu bio je izuzetno površan i neuvjerljiv. 

Sada, kada ima sve dokumente i argumente i od strana u sporu i od Vlade SAD, sud će donijeti odluku o pitanju - imaju li optuženi imunitet u SAD. Do sada je OHR tvrdio da u SAD ima čvrst i dobro uspostavljen imunitet. Međutim, činjenica da se sud s tim nije složio ni nakon godinu i po dana, treba mnogo da zabrine OHR, Incka i sve bivše visoke predstavnike međunarodne zajednice u BiH, navodi se u saopštenju. 

Žuža je rekao Srni da ne može komentarisati proces koji je u toku pred sudom u Vašingtonu. "Mogu samo da kažem da imam povjerenje u nezavisnost američkog pravosuđa i da očekujem da će Federalni okružni sud u Vašingtonu djelovati nepristrasno i odlučivati po zakonu u ovom predmetu", istakao je Žuža. 

Skoro punih sedam godina trajao je period sankcija visokog predstavnika, od odluke Pedija Ešdauna 30. juna 2004. da smijeni i udalji iz državne službe desetine funkcionera i javnih službenika u Republici Srpskoj do 10. juna 2011. godine, kada je Valentin Incko ukinuo sankcije za ukupno 82 lica. 

Za to vrijeme bio im je zabranjen rad u državnoj službi, kao i bavljenje politikom, odnosno kandidovanje za bilo koju poziciju na izborima. 

Niko od smijenjenih funkcionera nije imao pravo ni pred jednom domaćom ili međunarodnom sudskom institucijom da dokaže svoju nevinost, niti pravo na suđenje, pravičan postupak i pravni lijek, što je neviđeni varvarizam nezabilježen u normalnim i demokratskim zemljama. 

Prema dosadašnjim informacijama, niko do njih nikada nije dobio bilo kakvu zvaničnu odluku da je oslobođen sankcija, zbog čega i danas imaju problema prilikom putovanja, posebno u SAD. 

Žuža je tužbu protiv OHR-a, Ešdauna i Incka podnio 30. juna 2014, tačno 10 godina nakon odluke Ešdauna da smijeni njega i još 58 funkcionera i službenika Republike Srpske. 

Nekoliko mjeseci nakon što je podnio tužbu pred američkim sudom, uslijedila je prva ozbiljnija reakcija OHR-a - 19. avgusta 2014. godine kada je Incko donio odluku da ukine sankcije svim zvaničnicima koji su u tom trenutku još bili pod sankcijama. 

OHR je objavio da je riječ o 30 imena, ali je u tom trenutku bilo mnogo više ljudi pod sankcijama, što znači da ni OHR nije imao preciznu evidenciju o sankcionisanim ljudima. 

Ukoliko Sud u Vašingtonu odluči da OHR nema imunitete u SAD, počeće proces koji će predstavljati prvo suđenje OHR-u, Incku i Ešdaunu pred bilo kojim sudom u svijetu za drastično kršenje ljudskih prava, odnosno svih važećih konvencija o ljudskim pravima u Evropi i svijetu.