Kako bi podstakli povratak, nekadašnji žitelji sela Smoluća pokrenuli su inicijativu za izgradnju crkve posvećene prosvjetitelju i prvom arhiepiskopu Svetom Savi. 

Temelji za ovu bogomolju izgrađeni su 1990. godine, a u oktobru 2023. na ovom mjestu, sredstvima Mileve Peredi postavljen je i Časni krst.

Građevinski radovi bi trebali da počnu na jesen, a prijeratni stanovnici Smoluće nadaju se da će ova bogomolja biti mjesto njihovog okupljanja i sabiranja. Nadaju se da će do iduće molitve Vaznesenja Gospodnjeg Spasovdana, koja pada u četvrtak 40 dana nakon Vaskrsa, a deset dana prije Duhova, crkvena porta odzvajati smijehom, pjesmom i grajom.

Selo Smoluća, opština Lukavac, Federacija BiH, prije rata imalo je 970 domaćinstava i 150 vikendica i brojalo je blizu 5.000 Srba. Danas ovo selo praktično ne postoji. Vide se samo urušeni temelji stambenih i pomoćnih objekata, dvije škole, ambulante, doma kulture, prodavnice, apoteke, koji svjedoče o nekada bogatom i razvijenom mjestu.

Tokom mimulog rata, a i godinama nakon njegovog završetka, srpska imovina rušena je i paljena, šume sječene, a oranice zarasle u korov i šikaru. Nekadašnji mještani, uprkos opstrukcijama povratka koje federalni vlasti decenijama "tiho" sprovode, se ne predaju. Neće dati, tvrdi većina, očevinu i djedovinu u bescjenje, niti će se odreći zemlje koju su njihovi preci vijekovima naseljavali.

Miloša Maksimovića ratni vihor donio je u Semberiju, gdje je svoj dom pronašao veliki broj mještana Smoluće. Skućio se u novom zavičaju, ali prošlost uvijek nosi u srcu.

- Niko se nije vratio tamo da živi. Struje ni vode nemamo, putevi su razrušeni. Niti jedna kuća nije obnovljena donacijom ili opštinskim ili republičkim sredstvima. Ne tražimo mi milostinju, tražimo samo da nam se omogući da obnovimo svoje kao što je obnavljana imovina Bošnjaka u Srpskoj. Idem u svoje rodno selo kad god mogu. Mnogi nekadašnji žitelji Smoluće provodili bi godišnje odmore ili penzionerske dane u rodnom selu, ali sada ne postoje uslovi za to. Zato vjerujemo da će novoizgrađena crkva biti mjesto oko kojeg ćemo se okupljati za pravoslavne praznike i važne datume. Porijeklo, pretke i svetinje moramo poštovati – kaže Maksimović za portal InfoBijeljina.

Podršku izgradnji ovog pravoslavnog hrama pružio je i Vinko Majinović, koji već četiri decenije živi i radi u Njemačkoj.

- Naš narod ne zaboravlja korijene. Okupljamo se i u rasijanju, ali nigdje nije kao u rodnom kraju. A ko smo, odakle smo, moraju znati i naša djeca. Ma gdje god bili, mi moramo da čuvamo svoju vjeru, tradiciju, običaje, jezik i pismo. Srpska pravoslavna crkva čuvala je i brinula o ovom narodu kroz vijekove. Zato će mnogo nas pomoći u izgradnji ovog hrama - kaže Majinović. 

Među brojnima koji su se odazvali pozivu za izgradnju crkve u rodnom selu je i Milan Nikić koji sa porodicom živi u Americi.

- Moj otac Nedo bio je jedan od inicijatora za izgradnju crkve. Nadam se da ću ispuniti njegovu želju, a u tome me podržavaju i moja djeca. Srbi su na ovim prostorima odvajkada i to  svi moraju da znaju - kaže Milan za InfoBijeljinu.

Srbi iz Smoluće raseljeni su širom svijeta, ali zavičaj i otadžbinu ne zaboravljaju. Popravljaju, krče i održavaju imanja koliko mogu o svom trošku. Kose i održavaju mjesno groblje gdje počivaju njihovi predaci. Okupljaju se nekoliko puta godišnje, za slavu i molitvu sela. Vide se, druže, prisjete starih vremena. Nadaju da će u ovom hramu, za čiju gradnju imaju blagoslov SPC, biti obavljano još mnogo bogosluženja, vjenčanja i krštenja. 

Do 1992. godine, u 13 opština Tuzlanskog kantona, živjelo je oko 90.000 Srba. Na prijeratna ognjišta vratilo se manje od 2 odsto nekadašnjih žitelja srpske nacionalnosti. 

Selo Smoluća samo je jedno od brojnih mjesta u Federaciji BiH koje dijeli istu sudbinu, zaspostavljeno od nadležnih. Mještani poručuju da će raditi sve kako bi zavičaj sačuvali od zaborava, a najvažnije im je da to znaju i njihovi potomci.