Gajić je istakao da je "proto Mićo bio, i srcem i dušom, kako se to kaže u našem narodu uz svoj vjerujući narod Ugljevika, okoline, podmajevičkog i majevičkog kraja u najtežim vremenima".

"Njegova duhovna snaga ali i osjećaj za bol, nevolju svakog čovjeka bili su uvijek ljekoviti", rekao je Gajić.

Napomenuo je da je prota Pajkanović znao da se uspjesima drugih raduje kao svojim, čak nekad i više.

"I nije ga, narod bez razloga, nazivao jadnostavno 'naš proto Mićo'", naglasio je Gajić.

Ugljevik i njegovi žitelji prema Gajićevim riječima ostali su bez sveštenika, duhovnika, sugrađanina, prijatelja, saborca i sapatnika iz teških vremena.

Gajić je rekao da je prota Pajkanović "najbolje svjedočanstvo kakvi su ljudi među nama dostojni najvećeg poštovanja, a i istovremeno čitav život su bili smjerni, umjereni i uvijek su imali više osjećaja za drugoga nego za sebe".

"Živio je časno, dostojanstveno i čitav život je posvetio Bogu, Crkvi, ovom kraju, svim njegovim ljudima i to nesebično bez rezerve. Ugljevik će ga trajno nositi u kolektivnom sjećanju, kao čovjeka koji je dostojan najvećeg poštovanja i uvažavanja. Sada i zauvijek i kako se to crkveno kaže i u vijekove vijekova amin", rekao je Gajić.