FOTO: srpskacafe.com

Stevan Sremac je jedan od najznačajnijih predstavnika srpskog realizma. Pisac „Pop Ćire i pop Spire“, „Zone Zamfirove“ i mnogih drugih djela svoj radni vijek je proveo kao profesor. Bio je tradicionalista i idealista, ljubitelj Servantesa i Gogolja.

Stevan Sremac je rođen u zanatlijskoj porodici 23. novembra 1855. godine u Senti. Rano gubi oba roditelja, pa brigu o njemu preuzima njegov ujak poznati književnik i akademik, Jovan Đorđević. Odrastanje sa ujakom ostavlja dubok trag na Sremca u vidu priklanjanja liberalizmu i pohađanja Velike škole. Sremac prelazi u Beograd, tu 1874. godine završava Prvu beogradsku gimnaziju i upisuje se na istorijsko-filološki odsjek u Velikoj školi.  

Sremac se još kao student, dobrovoljno prijavljuje i 1876. godine odlazi u rat za oslobađanje Jugoistočne Srbije i Niša od Turaka. Kada se 1878. godine vratio iz rata, diplomirao je na istorijsko-filološkom odsjeku u Velikoj školi. Nakon diplomiranja, dok se spremao za profesora istorije, radio je kao praktikant u Ministarstvu finansija, da bi septembra iste godine bio postavljen za profesora tek otvorene gimnazije u Nišu. U toj gimnaziji predavao je krasnopis, crtanje,nemački, moral, srpsku gramatiku, srpsku istoriju, opštu istoriju i geografiju. Na tom položaju ostaje do 1881. godine kada biva prebačen u Pirot iz političkih razloga. Stevan Sremac službovao je u Pirotu dvije godine, a za taj boravak vezana je i priča o neuzvraćenoj ljubavi koja je ostavila trag u njegovom životu.

Neki događaji iz Pirota poslužili su mu za "Vukadina", a čuvenu pjesmu iz "Zone Zamfirove" - "Slavuj pile ne poj rano" čuo je prvi put u Pirotu i mnogo mu se dopala.
Interesantno je da je Stevan Sremac zbog lijepe Piroćanke Jelene, kćeri pirotskog popa Pantelije Pančića, ostao neženja. Možda bi postao i pirotski zet, ali je u jednom članku u "Srpskoj zastavi" napao popa Panteliju kao veoma uticajnog čovjeka, koji "pali i žari u Pirotu". Pop Pantelija zbog tog članka nije htio ni da čuje za Sremca, a kamoli da ga vidi u svojoj kući, gdje je prije toga često navraćao.

- U Pirot je prispio sa 26 godina. Ovde je Sremac napisao prvu pripovijetku ("Rastko"), ovdje je bio politički aktivan kao liberal, ovde je doživio prvi ljubavni zanos. Ovo poslednje, međutim, mora da se primi sa određenom rezervom. Naime, svjedočanstva o njegovoj ljubavi prema 16-godišnjoj Jeleni Pančić zasnovana su samo na njenim iskazima datim učitelju Ćiri Rančiću onda kada je ona imala 70 godina života - kaže profesor književnosti i stručni saradnik Narodne biblioteke u Pirotu Momčilo Antić.

Dragoljub Vlatković u knjizi "Voleo sam, više neću", pored ostalog, zapisao je da je "malo poznato da je tvorac 'Ivkove slave' svoju književnu slavu otpočeo u Pirotu. Tu je januara 1881. godine napisao pripovijetku 'Rastko'. Ovo mjesto poslužilo mu je i kao pozornica za mnoge scene u 'Vukadinu', a neke ličnosti opisane u ovom djelu rodom su upravo iz Pirota".
Vlatković takođe piše da je piščev prvi ljubavni zanos bio upravo u Pirotu. Sremac je bio čest gost u kući Ranđela Stanojevića. U toj kući on je viđao i svog profesora s Velike škole, poznatog istoričara Pantu Srećkovića, koji je bio i prvi okružni načelnik u Pirotu. Tu se upoznao i sa sveštenikom Pantelijom Pančićem i njegovom ćerkom Jelenom.

Sremac nikada nije pričao o svom prvom ljubavnom porazu. Ali su sjećanja ostala. Kako je bilo Sremcu posle toga, to se ne zna. Ali se zna da je uskoro potom premešten u Niš, a da je njegova nesuđena žena bila vrlo nesrećna u braku, zapisao je Vlatković.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )