Poslije diplomiranja na Filozofskom fakultetu u Beogradu bio je gimnazijski profesor u Valjevu i Beogradu i uređivao više časopisa, uključujući "Misao".

Kritika je oštro reagovala na njegovu prvu zbirku pjesama "Posmrtne počasti", prožetu pesimizmom, u kojoj je dramatično opjevao bolnu tragediju ljubavi, duševne krize i gorčine, nespokoj i pobunu i osjećanje smrti.

Kasniji stihovi, u kojima preovladava rezignacija, misaono su složeniji. Ispjevao je i niz rodoljubivih pjesama.

Prevodio je sa francuskog i engleskog jezika - posebno su poznati prevodi djela Vilijema Šekspira.

Ostala djela Sime Pandurovića su: zbirke pjesama "Dani i noći", "Okovani slogovi", "Stihovi", "Pjesme", knjige eseja "Razgovor o književnosti", "Ogledi iz estetike"...

Sima Pandurović umro je 1960. godine.