- Bavljenje muzikom nimalo nije lako kao što se mnogima čini. Pjevanje i sviranje podrazumijeva da pola života pa i više provodite u kafani, a nastupati morate i zdravi i bolesni, srećni i tužni. Iako je to „hljeb sa sedam kora“, talenat je Božiji dar i zbog toga ga ne treba uludo traćiti – počinje priču Savo Radović kojem je muzika životno opredjeljenje i poziv. 

Rođen je u Sarajevu, živio  je u Njemačkoj, a poslednje tri decenije proveo u Sidneju, u Australiji. Prošle godine vratio se u Republiku Srpsku i skućio u Bijeljini. Tu, kaže, živi dosta njegovih zemljaka, pa mu je nostalgija za zavičajem manja. 

Savo je kao vrlo mlad igrao folklor u KUD „Mladost“, pa u „Ivo Lola Ribar“, a nakon što ga je slučajno čuo šef orkestra kako pjevuši, počeo je i da pjeva. 

 

- Prijavili su me na takmičenje pjevača amatera u Maglaju daleke 1982. i osvojio sam treće mjesto. To mi je omogućilo i snimanje prve pjesme sa Ibrom Mangafićem. Uvijek sam imao mnogo posla, a pjevao sam na svadbama, krštenjima, raznim porodičnim i poslovnim prigodama. Najviše sam volio da radim sa Ljubom Kešeljom, Banetom Vasićem - priča Savo. 

Svoju karijeru gradio je na sevdahu.

- Uz te pjesme sam rastao i sazrijevao. Ako ne znate da pjevate sevdalinku, to je kao da pravite kuću bez dobrog temelja. Danas nažalost, mladi ljudi to ne primjenjuju. Gledam audicije, tu su razne matrice, elektronika, prateći vokali. Toga prije nije bilo – kaže Savo za portal InfoBijeljina. 

 

Zamjera mladim talentovanim ljudima što ograničavaju repertoar na nove hitove.

- Možete voljeti ili ne narodnu muziku, ali morate poštovati i cijeniti veličine poput pokojnih Šabana Šaulića, Marinka Rokvića. Prostori bivše Jugoslavije iznjedrili su vrhunske umjetnike - naglašava Savo. 

Voli Semberiju i Republiku Srpsku. Ponosan je na gostoprimljive ljude, prelijepu prirodu, potencijale i resusre na kojima nam zavide mnogo razvijenije zemlje svijeta. Priznaje i da ga za Australiju vežu neraskidive veze. 

Njegov dvadesetsedmogodišnji sin Nikola je ostao u Sidneju. Bavi se advokaturom, ali srpski jezik odlično govori, naučio je naše običaje i redovno ide u crkvu. Čuva svoje običaje i poštuje tuđe. A to je preduslov opstanka srpskog naroda, jer samo u Sidneju žive, kaže naš sagovornik, pripadnici 263 nacije.

 

Muzika i pjesma osvajaju srca i potiču dobro raspoloženje čak i kada ne razumijete jezik, kaže Savo, koji svojim glasom premoštava sve granice i povezuje ljude i tako briše kulturološke razlike. To će, zaključuje, raditi sve dok ga služi zdravlje.