Nauka je već otkrila društvene i psihološke razlike u ponašanju tih grupa, ali je studija naučnika iz njemačkog Bohuma pokazala da se i mozak te dvije grupe veoma razlikuje.

Nova studija istraživala je nervnu osnovu za kontrolu impulsa i otkrila razlike u funkcionisanju mozga te dvije grupe.

Korišćenjem snimaka magnetne rezonance, studija je proučila 264 osobe.

Akteri su ispunili anketu koja mjeri njihovu sposobnost kontrole akcija i impulsa, uz bodovanje, u odnosu na to da li su izvršioci ili oni koji odugovlače.

Rezultati su pokazali da osobe sa lošom kontrolom djelovanja imaju tendenciju da im je amigdala, glavni centar za strah i osjećanja u mozgu, veća.

Osobe većeg volumena amigdale imaju sklonost oklijevanju i odlaganju početka izvršenja nekog zadatka, i to bez dobrog razloga, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu "Psychological Science".

To znači da je osobama koje drugi karakterišu kao lijenje i neambiciozne, u stvari, mogućnost rizika vrlo neugodna, pa zato odugovlače.

Amigdala kontroliše reagovanje na strah, ali zbog povezanosti sa memorijskim centrima u djelovima mozga - talamusu i kori velikog mozga, odgovori se mogu vremenom mijenjati zbog iskustva.

Naučnici ističu da amigdala leži u centru kontrole djelovanja. Ona vodi i bira najpoželjnije ponašanje, a sprječava djelovanje koje može da dovede do nepovoljnih ishoda.

Kod osoba koje imaju manju kontrolu djelovanja uočene su slabije veze amigdale sa prednjom korom velikog mozga, pa je i zbog toga kontrola djelovanja pogoršana.

Pojedinci sa većim volumenom amigdale mogu biti više zabrinuti zbog negativnih posledica nekog djelovanja, zato su skloni da oklijevaju i odlažu obavljanje zadataka.