BiH
25.02.2023.
10:47
Moje srce ne bi podnijelo da mu se nešto desi: Atos, pas tragač iz Zenice, velika pomoć spasiocima u Turskoj (FOTO)
Izvor: mondo.ba
0
Podijeli
"Teren je bio opasan, tlo podrhtava, a Atos nije svjestan opasnosti, sve radi da bi meni ispunio želju. Moje srce ne bi podnijelo da mu se nešto desilo", kaže spasilac Almir Tabaković iz Zenice.
Posebno obučeni psi bili su od velike pomoći spasiocima koji su se hrabro odazvali na prvi poziv za pomoć turskom narodu pogođenom razornim zemljotresima.
Locirali su mnoge ljude ispod ruševina. Za traganje i spašavanje obučavaju se još kao štenci, a u akcijama mogu učestvovati do desete godine.
Jedan od pasa koji su herojski obavili misiju u Turskoj bio je i Atos. Razigran i uvijek spreman za akciju, pokupio je simpatije u Bosni i Hercegovini i Turskoj.
Njegov trener i vlasnik Almir Tabaković (36) iz Gorske službe spašavanja stanica Zenica već prvih dana se odazvao pozivu i krenuo sa Atosom u Tursku.
Tabaković je u Gorskoj službi spašavanja od 2018. godine.
"Atos ima tri godine. Imao je tri mjeseca kada sam ga dobio. Bio je poklon mog prijatelja. On ima ženku, a Atos je ostao sam. Nije znao šta će s njim, a ja sam rekao da ga da meni. Imao sam neke ideje da to bude pas spasilac, što na kraju i jeste postao. S treninzima smo krenuli odmah, kada je imao oko četiri mjeseca. Trenirao je svaki drugi dan do starosti od deset mjeseci. Po pet puta na dan trebalo je odraditi trening s njim. Trebalo ga je uvesti u sve ovo", ispričao je Tabaković za Anadoliju.
Danas je Atos pravi pas spasilac koji ljudima u nevolji daje veliku nadu.
"Danas smo došli do toga da je pas koji zaslužuje ovu pažnju. Pas koji perfektno radi svoj posao spasioca. I mimo Turske učestvovao je u akcijama traženja i spašavanja. Gdje god je postojala mogućnost da pas može da radi na terenu i gdje smo imali mogućnost da idemo, išao je i on", pojasnio je Tabaković.
U Zenici su imali više akcija, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Pas na terenu je velika pomoć spasiocima.
"Jedan pas u spasilačkim akcijama mijenja 25 ljudi. On je trenirao prvenstveno na osnovu direktnog mirisa osobe. Kod nas na terenu je obično jedna osoba koja nestane, pa se uzimaju predmeti gdje pas uzima miris i direktno traži tu osobu. Međutim, ovo u Turskoj je bila drugačija situacija. Radilo se na prepoznavanju i lociranju. Gdje god je on mogao da povuče taj miris, tu je markirao i pokazao da ima nešto. I uspostavilo se i da ima. Svi psi su bili od velike pomoći u Turskoj. Radili smo konstantno. Mislim da smo s psima imali 100-postotni učinak. Oni su odradili najveći i najteži posao. Možda su odmarali po četiri-pet sati. Sve ostalo je bila utrka s vremenom. Svi smo samo mislili na rad i spašavanje, pa i psi", ispričao je Tabaković.
S obzirom na to da je Atos dio njegove porodice, Tabaković kaže da se bojao za njega tokom spasilačke akcije u Turskoj.
"Moje srce ne bi moglo podnijeti da mu se nešto desi. Opasan je to bio teren, tlo podrhtava, a on nije svjestan opasnosti, sve radi da bi meni ispunio želju. Kao da su znali, a vjerovatno su i oni imali taj instinkt da se radi o životu ili smrti i da je utrka s vremenom. Pokazali su svoju pravu stranu. Atos je locirao više ljudi pod ruševinama. Gdje god je pokazao on, ali i drugi psi iz Sarajeva, tu je morao biti neko. Mislim da je ovo "sprava" koja nikada neće pogriješiti. Teško da može da napravi grešku", rekao je Tabaković.
Ovako istrenirati psa nije lagan posao, mnogo je tu uloženog truda i vremena.
"Dosta je tu odricanja, živaca… Osoba prvenstveno mora to da voli, da se poveže s psom. Moraš s njim provesti mnogo vremena da dođeš do ovoga. On je član moje porodice. Mislim da smo svi, sve ekipe, pokazali jednu vrstu herojstva u Turskoj. Njemu su tri godine, a do deset godina može raditi. Još sedam godina i onda ide u zasluženu penziju", izjavio je Tabaković u razgovoru za Anadoliju.
Atos živi jedan normalan život. Igra se, uživa, ali kada radi, tada je na visini zadatka.
U Zenici ovih dana svi žele da se fotografišu s Atosom.
Govoreći o spasilačkoj misiji u Turskoj, Tabaković je rekao da nisu mogli zamisliti da pod onim ruševinama postoji živa osoba, ali bilo ih je.
"Prije odlaska u Tursku vidjeli smo snimke na televiziji. Mislili smo da smo spremni za taj teren. Međutim, kada smo došli tamo, bilo je sve drugačije. Mislim da nijedna spasilačka ekipa na svijetu, pa ni ona najbolja, nije bila spremna na ono što je bilo u Turskoj. Teško je to zamisliti u ljudskoj glavi. Sve te slike će nam ostati u sjećanju. Svi imamo osjećanja. Mislim da ćemo svi morati da popričamo sa stručnim osobljem, čisto da zaštitimo sebe i svoju porodicu", dodao je Tabaković.