Ratni komandant VRS, general Mladić (74) optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, 1992-95. 

Branilac Dejan Ivetić tvrdio je da je i jedinog preživjelog svjedoka koga je tužilaštvo izvelo tokom suđenja, Fadilu Tarčin, kada je imala 16 godina u Sarajevu teško ranila granata koju su ispalile "snage Alije Izetbegovića", a ne vojska pod komandom Mladića. 

"Tužilaštvo radi kao da prikriva zločine Izetbegovićevih snaga", ocijenio je Ivetić. 

Branilac je ponovo Izetbegovića okrivio za izbijanje rata u Sarajevu, podsećajući na njegove riječi da je "spreman da žrtvuje mir za suverenu BiH". 

Izetbegovićeve snage "koristile su prisustvo civila u gradu da zaštite sebe, krijući svoje komande u prodavnicama i poštama, smeštajući radionice za oružje u stambenim zgradama i podrumima, obučavajući regrute u osnovnim školama, dok su djeca sjedila u razredima i razmještajući snajpere na soliterima", rekao je Ivetić. 

On je naglasio da je "general Mladić više puta zabranio Sarajevsko-romanijskom korpusu da puca ukoliko to nije apsolutno neophodno", naročito tokom brojnih primirja, kako bi "političarima dao šansu da pronađu mirovno rješenje. 

Kao dokaz da je, nasuprot tome, "Izetbegović želio rat", Ivetić je iz izvještaja Unprofora citirao da je "granatiranje značajno smanjeno... ali da vlasti nastavljaju da stvaraju mit da je grad bombardovan... očekujući međunarodnu vojnu pomoć". 

Taj mit bio je toliko važan da je muslimanska strana "granatirala i snajperisala sopstveni narod", rekao je Ivetić, pozivajući se i na reči komandanta Unprofora Majkla Rouza (Michael Rose) da na tramvaje u Sarajevu puca "tajna policija". 

Suprotno optužbama, VRS je bila "pažljiva da ne napada civile", tvrdio je Mladićev branilac. 

Po tumačenju odbrane, dokazi pokazuju da VRS nije bila odgovorna za dvije eksplozije na sarajevskoj pijaci Markale, u kojima je poginulo više od 100 civila. 

Ivetić je podsjetio da su brojni istražitelji UN izjavili da nisu mogli utvrditi tačno sa kojeg je mjesta granata ispaljena, a da su neki od svjedoka iz Unprofora "bili gotovo sigurni da to nisu učinili Srbi". 

Negirajući da je VRS otvarala neselektivnu vatru na Sarajevo, Ivetić je naznačio da je Armija BiH imala obavezu da "odvoji civile od vojnih objekata". 

"To nije učinila, već je sasvim suprotno, civilima zabranjivala da napuste grad", rekao je Ivetić. 

Ne negirajući da je na Sarajevo "ispaljen veliki broj granata", odbrana je tvrdila i da je VRS proporcionalno odgovarala. na napade ABiH kojima je bila izložena iz Sarajeva, iako su oni sprovođeni i mobilnim minobacačima iz blizine civilnih objekata. 

"Glavni vojni cilj za SRK bila je potpuna obustava neprijateljstva u Sarajevu. U skladu s tim, sprovodili su strategiju samoodbrane. Nisu pokušavali da zauzmu Sarajevo”, podvukao je Mladićev branilac. 

Odbacujući optužbe za napade na Baščaršiju, Ivetić je rekao da su se "Mladićeve naredbe odnosile samo na vojne mete - od kojih su mnoge bile smještene u Starom gradu". 

"Nijedan dokaz nije prikazan da su mete koje nisu vojne namjerno napadane", rekao je. 

"Najveća šteta na civilnim objektima u Sarajevu bila je blizu linije fronta. Samo u malom broju slučajeva to se desilo van tih područja i bez vidljive vojne potrebe. Tužilaštvo nije dokazalo da je general Mladić hotimično naredio granatiranje tih položaja ili da ih je SRK napao", podvukao je Ivetić. 

Odbrana je naglasila da je "cijeli grad Sarajevo, sam po sebi, bio vojna meta". Ivetić je tvrdio i da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata u cilju terorisanja stanovništva Sarajeva. "Teorijom zavjere", odbrana je nazvala tvrdnju optužbe da je general Mladić civilima u Sarajevu uskraćivao humanitarnu pomoć, vodu, struju i gas. Odbrana nije propustila da ponovo istakne da je Radovan Karadžić bio "vrhovni komandant VRS i SRK. Mladić je bio podređen njemu". 

Branilac Ivetić sugerisao je da je komandant SRK Dragomir Milošević bio bliskiji Karadžiću i Momčilu Krajišniku nego Mladiću i da se iza njegovih leđa sastajao sa njima. 

Zastupnik odbrane zaključio je da tokom suđenja nije dokazano da je general Mladić "dozvolio ili preduzeo bilo kakav nezakoniti napad, niti da je teror bio namjeravan ili da je smrt bilo koje osobe u Sarajevu bila posljedica namjerne akcije bilo SRK, bilo generala Mladića". 

General Mladić (74) optužen je i za genocid u Srebrenici progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmere genocida i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.