Јovica Mitrović iz semberskog sela Crnjelovo obrađuje 100 dunuma zemlje. Proizvodi kupus, papriku i lubenice. I sve to radi sa samo 19 godina.
Iako je ostao na selu, ovaj vrijedni mladić nije zapostavio školovanje. Završio je dvije škole, tehničku i medicinsku.
Јovica Mitrović nastavio je tradiciju djeda i pradjeda koji su obrađivali zemlju i bili ugledni domaćini u tom dijelu Semberije. Tako mlad, a pokazuje veliku ljubav prema semberskoj ravnici, istu onu koju su imali njegovi preci. Prije nekoliko godina došao je na imanje Marije Krstić - tetke svog oca, koja živi sama.
"Od malena sam volio da imam svoj dinar, da budem svoj domaćin. Ovdje imam babu u Obarskoj, došao sam kod nje, ona nema djece, ona i ja radimo i hvala bogu napredujemo", kaže Јovica Mitrović.
Јovica obrađuje zemlju u Obarskoj, ali i u Crnjelovu, jer njegovi ne mogu, pošto je očevo imanje veliko. Ima i pšenice 20 dunuma u Crnjelovu. Јečma 10 dunuma. Ovdje zemlju za lubenicu, dinju. Ovdje je sve za povrće, pojašnjava ovaj vrijedni mladić. Kaže da čeka podsticaje neisplaćene za prošlu godinu, koji bi mu i te kako olakšali proljećnu sjetvu. Baka Marija ponosno kaže da nakon dolaska Јovice na njeno imanje domaćinstvo neće biti ugašeno.
Nikad ga ne trebam buditi on ustaje u četiri ujutro i ide na pijacu pola godine. Vozi jednu, drugu robu. Takav mu je bio i djed i pradjed, to su bili nekad najvredniji i najmoćniji ljudi u selu, kaže Marija Krstić iz sela Velika Obarska.
Kad planiraš da se ženiš? - Za 2,3,4 godine , u što kraćem roku. Ako budem čekao 30 godinu, ko što nije čiča oženjen, i mnogi drugi onda mi prođe život. Najbitnije da je pametna i vrijedna, a sve ostalo, naučiću je" kaže 19.godišnji Јovica Mitrović. Јovica nije zapostavio školovanje.
U Tehničkoj školi Mihajlo Pupin završio je smjer metalostrugara, a u međuvremenu postao i medicinski radnik. Poslije sam upisao vanredno medicinsku školu. Prije naši stari, moj djed, pradjed su stekli mnogo na zamlji ali su se i napatili, pojašnjava Јovica.
Kaže da svakodnevno koristi internet, ali samo nakratko da bi se informisao u vezi sa ratarstvom i školovanjem. Njegovo opredjeljenje da ostane na selu primjer je i drugima kako i ratarstvo može da postane biznis i mladom čovjeku obezbijedi perspektivnu budućnost.