Violeta je student prve godine Pedagoškog fakulteta, a paralelno sa ugostiteljsko-kulinarskom završila je i srednju muzičku školu "Stevan Mokranjac" u Bijeljini.

 

- Iako sam u muzičkoj školi pohađala smijer klavir i harmonika, moja prva i najveća muzička ljubav su gusle - priča Violeta. Ljubav prema drevnom instrumentu rodila se u ranom djetinjstvu, uz guslara dedu Bogdana, a kasnije se nisam odvajala od ujaka Milomira, koji je, takođe svirao gusle na raznim svetkovinama. Gusle sviram više od 10 godina, i koliko znam, jedina sam djevojka u Srpskoj koja svira taj instrument. Često mi se javljaju djevojčice želeći da i one nauče da sviraju, ali još uvijek nemaju dovoljno hrabrosti, plašeći se komentara, da su gusle isključivo muški instrument.   

Ova hiperaktivna djevojka, pored sviranja na guslama, vodi i crkveni hor u Janji, radi sa najmlađim uzrastom u SKUD-u "Janja", osnivač je i solista etno-grupe "Bogojavljenska noć", gdje prenosi znanje na druge, želeći da sačuva tradiciju od zaborava.

 

- Muzika je dio moga bića i želim da nove, mlade generacije upoznam sa bogatstvom različitih stilova tradicionalnog pjevanja i na taj način sačuvam muziku naših predaka. Gusle su naš jezik i naša istorija, one su opjevale naša stradanja i naše pobjede. Uz gusle najčešće pjevam pjesme iz kosovskog ciklusa, one malo melodičnije u osmercu, dok su muški glasovi tipični za one pjesme o bunama, ratovima i stradanjima. Ženski glas više ide uz neke lirske pjesme gdje se iskazuju emocije - pojašnjava Violeta.       

Violetina majka Cvija Krajišnik (44), umjetnički rukovodilac SKUD-a "Janja" i vlasnik "Cicine radionice", koja se bavi očuvanjem baštine starih umjetničkih zanata, narodnih rukotvorina i zaboravljenih jela naših predaka, ponosna je na svoju ćerku.

 

- Srećna sam, jer sam ćerku naučila da cijeni prave vrijednosti - kaže Cvija. - Odrasla sam u višečlanoj porodici u selu Orlica, podno planine Vlašić. Majka nas je rodila osmoro, i kako je ona vaspitavala nas, tako ja danas učim Violetu. Od malih nogu sam od majke naučila vez, tkanje, šivenje, preradu mlijeka i izradu raznih vrsta sireva. Gusle su u našoj kući stajale uz porodičnu ikonu, a tako je i danas, i to govori o značaju i vrijednosti ovog instrumenta za naš narod - priča ova vredna žena.     

Čuvar starih znanja i vještina

Cvija je pored naslijeđenog znanja i vještina, stalno tragala za nečim novim i neprekidno se edukovala čuvajući staro, ali koristeći i sve novo. Na manifestacijama širom RS i Srbije, posjetioci iz zemlje i inostranstva prosto bi razgrabili Cvijine pletene, tkane i heklane predmete i nošnje.

 

- U proteklih 12 godina, uradila sam bezbroj narodnih nošnji, koje su završile u gotovo svim evropskim zemljama, ali i Kanadi, Australiji, Americi... Naravno, za taj rad su stigla brojna priznanja, što me dodatno inspiriše - objašnjava Cvija.