Posvećene su molitvi za preminule, sjećanju na najbliže i dobrim djelima učinjenim u njihov spomen.

Mitrovske zadušnice obilježavaju se odlaskom u crkvu, paljenjem svijeća i posjetom grobovima najbližih. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, u središtu ovog dana su molitva za pokoj duše preminulih i milostinja učinjena u njihov spomen.

Kada su Mitrovske zadušnice 2026. godine?

Mitrovske zadušnice obilježavaju se u subotu pred Mitrovdan, praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, koji se slavi 8. novembra. Zbog toga njihov datum nije svake godine isti, a 2026. godine padaju 7. novembra. Poznate su i kao jesenje zadušnice.

To su posljednje zadušnice u ovoj godini. Prije njih obilježene su zimske, 14. februara, ljetne ili Duhovske, 30. maja, i Miholjske, 10. oktobra.

Šta se nosi na groblje za Mitrovske zadušnice?

Prema ustaljenoj crkvenoj praksi, za pomen se pripremaju kuvano žito, crno vino i svijeće. Svaki od ovih priloga ima posebno značenje:

Kuvano žito podsjeća na vaskrsenje i vjeru u vječni život.

Crno vino koristi se za prelivanje žita i simbolizuje Božije milosrđe.

Svijeća predstavlja Hristovu svjetlost i prati molitvu za pokoj duše preminulog.

U mnogim porodicama priprema se i dodatna hrana koja se dijeli prisutnima. Međutim, obilna trpeza nije obaveza. U crkvenim poukama naglasak je na molitvi, uređenju grobova i pomaganju onima kojima je pomoć potrebna.

Najprije molitva u crkvi, zatim odlazak na groblje

Na zadušnice se u hramovima služe sveta liturgija i parastos za upokojene. Vjernici mogu da donesu žito, vino i svijeće, kao i papirić sa imenima preminulih koje žele da sveštenik pomene u molitvi.

Poslije službe odlazi se na groblje, uređuje grobno mjesto i pale svijeće. Sa sveštenikom se može dogovoriti pomen na grobu, tokom kojeg se on moli za preminule i kadi grob.

Koje riječi se izgovaraju kada se dijeli hrana?

Dijeljenje hrane na groblju jedan je od narodnih običaja koji prate Mitrovske zadušnice. Posluženje se nudi rodbini, prijateljima i drugim ljudima koji posjećuju groblje, u znak sjećanja na pokojnika.

Prilikom nuđenja hrane često se izgovara „Za pokoj duše“, dok osoba koja prihvata posluženje odgovara „Bog da mu dušu prosti“, odnosno „Bog da joj dušu prosti“.

Ove riječi dio su običajne prakse, koja se razlikuje među porodicama i krajevima. Negdje se dijeli samo žito, dok se drugdje donose pecivo, voće i druga hrana.

Šta ako ne možete da odete na groblje?

Ukoliko ste daleko od mjesta u kojem su sahranjeni vaši najbliži ili iz drugog razloga ne možete da posjetite njihov grob, možete da odete u najbližu crkvu, zapalite svijeću i pomolite se za njih.

Sjećanje na preminule izražava se i dobrim djelima: pomoći osobi u nevolji, darivanjem hrane ili prilogom humanitarnoj ustanovi.

Upravo molitva i dobročinstvo daju smisao ovom danu, nezavisno od toga koliko je hrane pripremljeno i koliko su raskošni običaji, piše Žena Blic.