Mirović: Nije u redu da se slavi nečija prolivena krv
Sveštenik Radenko Mirović, koji je 1. marta 1992. godine na sarajevskoj Baščaršiji ranjen u oružanom incidentu u kojem su muslimanske snage svirepo ubile srpskog svata i njegovog punca Nikolu Gardovića, rekao je da pravosuđe do sada ništa nije uradilo da rasvijetli taj zločin, te da nije u redu da se u jednom dijelu BiH slavi nečija prolivena krv.
Mirović je rekao Srni da zvanično niko i nikada nije odgovarao za to nedjelo, nakon kojeg je počeo rat.
"Dolazilo je do izjava svjedoka, ali do danas ništa nije urađeno, iako se znalo ko je ubica i ko je sve to planirao. Raniji postupak je sporo tekao, zahvaljujući neradu Suda i Tužilaštva. Mijenjane su sudije i tužioci, vršio se pritisak i na njih i na svjedoke samo da ne bude donesena konačna presuda i da se proces minira", naveo je Mirović.
On je, komentarišući što se u Federciji BiH današnji datum obilježava kao takozvani dan nezavisnosti BiH, napomenuo da, zaista, nije u redu da se danas slavi nečija prolivena krv, ukoliko se uzme u obzir kakvi sve problemi su nakon 1. marta 1992. godine pogodili sve narode.
"Ponoviću, oni koji su bili čestiti i dobri, uvijek su imali razumijevanja za našu porodicu. Bilo je i u Tužilaštvu ljudi koji su htjeli da se to raščisti i osude oni koji su to učinili, ali politika tog vremena je i dalje na snazi...", naveo je Mirović.
On je naglasio da Gardovići ničim nisu zaslužili ono što se desilo 1. marta, jer niko od njih nije bio politički angažovan.
"Gardovići su bili i ostali jedna prava sveštenička kuća i porodica. Od četiri sina pokojnog Nikole, trojica su sveštenici. Jedan je sada u Beogradu, drugi u Zvorniku, a dvojica su u Švedskoj. Mi, kada god imamo vremena, obiđemo grob pokojnog Nikole u Sarajevu", rekao je Mirović.
On se prisjeća da je bio učesnik vjenčanja na kojem se ženio njegov šurjak Milan Gardović, a koje je pomenutog datuma bilo obavljeno u Hramu Preobraženja Gospodnjeg u Pofalićima.
"Kada se krenulo na svadbeni ručak u dvorištu Stare crkve na Baščaršiji, došlo je do tih nemilih scena u kojima je poginuo moj punac Nikola, a ja ranjen. Zapravo, svadba je presretnuta, jer su neki željeli da to ne prođe kako treba i da se srpska zastava ne pronese Sarajevom. Izletili su naoružani i pokušali da otmu zastavu, ali ona nije oteta. Poslije je došlo do barikada, ograničavanja slobode kretanja i ratnih sukoba...", prisjetio se Mirović, koji sada živi u Čelopeku kod Zvornika, gdje je došao krajem 1992. godine.
Prvog marta 1992. godine stotinak svatova sa vjenčanja Milana Gardovića i Dijane Tambur su na putu od crkve na Pofalićima do Baščaršije prošli ulicama Vojvode Putnika i Obalom Vojvode Stepe, do Vijećnice, gdje se nalazio parking u blizini Stare crkve. Nakon što su se parkirali kod Vijećnice, pješke su krenuli ka Staroj crkvi. Prilikom ulaska svatovske kolone u dvorište Stare crkve, četiri kriminalca, među kojima je bio Ramiz Delalić Ćelo, nasrnuli su na mladoženjinog oca i starog svata Nikolu Gardovića. Delalić je u pokušaju da otme zastavu iz pištolja smrtno ranio Gardovića, a jedan od njegovih saučesnika Radenka Mirovića.
Nakon pucnjave zločinci su pobjegli, a Gardović je preminuo od nanesenih rana.
U dijelu Federacije BiH sa većinskim bošnjačkim stanovništvom 1. mart se obilježava kao dan nezavisnosti BiH, dok se ovaj datum u Republici Srpskoj ne slavi.