Pravo bogatstvo je bogatstvo duše, a najvrjednije blago je višečlana porodica. Mirko i Stojanka Maksimović iz Maleševaca kod Ugljevika brak su krunisali sa četvoro djece - dvije kćerke i dva sina.
Ova šestočlana porodica ne teži za materijalnim, već za duhovnim blagostanjem. Zahvalni su Bogu za sve što imaju - prvenstveno jedni druge. Djecu vaspitavaju u pravoslavnom duhu i uče ih pravim vrijednostima, odgovornosti, ali i nezavisnosti.
Život bez luksuza, ali pun ljubavi i vjere
- Uvijek sam maštala o velikoj porodici. I uz Božiju pomoć ta želja mi se ostvarila. Hvala i slava Gospodu!
Najstariji sin Filip ima 13 godina, Katarina deset, Dunja sedam, a Matej tri godine. Učim ih da budu čestiti i dobri ljudi, da pomažu starije, da poštuju roditelje i da se slažu i međusobno grade odnos pun ljubavi i požrtvovanja - ističe Stojanka, koja je stupila u brak 2012. godine.

Porodica je blago koje nema cijenu. A s vjerom u Boga sve je lakše, kaže vrijedni domaćin Mirko.
- Idemo u crkvu svake nedjelje, djecu učimo i da se mole Bogu, da poste, da se pričeste. Crkva nas je očuvala kroz vijekove i moramo djecu od malena učiti da znaju ko su i kome pripadaju. Supruga i ja postimo sve postove, nije nam teško. Osim vjere, važni su i ljubav i sloga u porodici jer bez toga sreće nema - kaže skromni Mirko za portal InfoBijeljina.

Različiti su im karakteri, ali svi dijele isto mišljenje - privilegija je biti dio višečlane porodice, posebno za praznike.
- Lijepo je kad smo svi na okupu i pomažemo jedni drugima. Igramo se a nekad se i malo posvađamo, ali se uvijek neizmjerno volimo - priča Filip koji je šesti razred i pohađa OŠ "Vuk Stefanović Karadžić".

Uživa u poljoprivrednim radovima, pomaže u sjetvi, baliranju. Naučio je da vozi traktor, pomaže ocu kad ide po drva u šumu, a majci kad sije povrće. Njegova mlađa sestra Dunja trčkara za mamom u kuhinji i pažljivo posmatra kako nešto radi da bi, kaže, naučila, pa da joj može pomoći.

Katarina je četvrti razred, nadarena je za sport o čemu svjedoče brojne nagrade s takmičenja, a pjeva i u horu.
Najmlađi Matej svima je mezimac, prati ih u stopu u kući, u štali.

Rad od jutra do mraka, ali srce puno
Mirko nije zaposlen, ali ne bježi ni od jednog posla koji nudi zaradu, da djeci ništa ne bi manjkalo.
- Najlakše je reći nema posla, ali treba se boriti. Da se ne bavim poljoprivredom našao bih neki način da mojoj porodici ništa ne nedostaje. Danas je dnevnica radnika koji cijepa 100 maraka. Jeste malo ali kad se radi svaki dan, nabere se. Bitno je da redovno kaplje, a da ne otanji. Imamo jednu kravu, supruga pravi sireve, za svinje imam redovne mušterije, imam i bikove. Zaradimo dovoljno - priča skromni domaćin.

Jedni drugima su siguran oslonac i podrška. Poslovi se ne dijele na muške i ženske. Osmijesi na njihovim licima govore više od riječi. Stojanki ništa nije teško, uveče napravi plan, a zdrava djeca daju joj krila da ga sutradan i realizuje.
- Nekad radni dan traje od 10 do 12 sati, ali nekako sav se trud isplati. Kad na kraju dana pogledamo njih, srce puno, pa dobijemo volju da radimo mnogo više. Zaboravi se sav umor i problemi. Sloga, rad i međusobna podrška su neprocjenjivi - kaže nasmijana domaćica i ponosna majka.

Jedna krava dovoljna je da se obezbijede zdravi mliječni proizvodi za djecu, ali i sir za prodaju koji vrijedna Stojanka pravi. Redovni izvor prihoda joj je i 750 maraka koje ima kao nezaposlena majka. Kućni budžet puni se na razne načine, ali najvažnije je da je duša puna.
- Novac jeste važan, ali nije toliko presudan za srećnu porodicu, mnogo je važnije zdravlje, ljubav poštovanje, sreća da svi zajedno koračamo kroz život, jer djeca nam donose radost koja se ne može novcem kupiti. Mnogo radimo, ali djecu vodimo i na izlete, u zoološki vrt, na skijanje, bazene. I kad nemamo dovoljno slobodnog vremena, odvojimo za porodicu, da smo svi zajedno na okupu jer djeca to pamte - napominje Stojanka.

Isto mišljenje dijeli i Mirko. Kaže, nije sreća u novcu, u kućama stanovima, automobilima, djeca su radost, na njima ostaje svijet.
Sreća nije u novcu, već u porodici
- Škole se zatvaraju, djece nema, sela izumiru, evo kod nas škola hvala Bogu ima 19 učenika. Samo iz naše kuće troje se školuje, a čekamo da i ovaj mali da poraste. Poruka je da nije bitno materijalno stanje, nije bitan novac, bitno je da se osnuje porodica, jer svako dijete ima svoju sreću i nafaku - kaže Mirko za InfoBijeljinu.

Ne kaže se uzalud da se ljubav množi dijeljenjem. Ova složna porodica satkana je od ljubavi. Dočekaju vas i isprate raširenih ruku - od najmanjih ručica do onih koji rade najteže poslove. U šali, kažu, možda će ih iduće godine biti više - gdje ima mjesta za četvoro djece, ima i za peto.