FOTO: novosti.rs

U Berićima, pod Kurtinom Gredom (Republika Srpska) sama živi Mioljka Kaurin.

Kilometirma u okololini nema nikoga.

 Češće joj dođu medvjedi nego ljudi, zato je Mioljka stavila katance na vrata i zakovala prozore.

Kaže da od samoće nema većeg čemera. Jedne noći, pod prozorom joj je zaspao medvjed.

- Hrče on kao čovjek, a ja upalim svjetla. On skoči i "poleti" ka planini. Ovde je bilo cura i momaka, svaka kuća je imala po sina i po tri kćeri. Joj, kukala Mioljka, niko mi nije došao 20 godina, a svakoga primam kao roditelja - kaže Mioljka kroz suze i dodaje da je to naučila od roditelja.

Kaže, najviše se sjeća djetinjstva i vremena kad je čuvala ovce i to je tješi. Kaže, tad je imala i koleginicu.

Na konstataciju voditelja da je tad bilo lakše, Mioljka gleda u TV ekipu i kaže:

- Kako ne bi bilo lakše, je li i tebi lakše ići sa tim društvom ili ići sam? Mogla sam i pričati, sad ne mogu pričati sa ćoškovima.

Junačina je onaj ko sve to može izdržati, kaže se u emisiji RTRS "Kapi zavičaja sa Slavišom Sabljićem".

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )