Da, mnoge su sačinjene i dolazile iz drugih krajeva i ono što je zajedničko za sve uočene je da nisu imale za cilj udovoljenje osnovnih egzistencijalnih zahtjeva prosječnog građanina.

Da li su nam ili da li bi nam u ova bremenita vremena odgovarale svake strategije, zavisi od mnogo čega, ali na nama je da se aktivno uključimo u kreiranje istih i da se bez ustručavanja oglašavamo, dostojanstveno i u skladu sa strukom, iskustvima i potrebama.

Dakle, da odmah iznesem moj stav i praktično odgovorim na pitanje “Strategija: Da ili ne?” Odgovor glasi DA, u svakom slučaju!

Štaviše, svaki pojedinac, grupa građana, mjesna zajednica, a o lokalnim zajednicama da i ne govorim i to bez obzira da li imaju i koje su to potrebe, a svi ih imaju.

Za svaki slučaj, porijeklo riječi strategija je svakako iz Grčke i da odmah na početku pojasnim ovu riječ i samo dodam da je to običan plan ili kako političari to zadnjih godina definišu kao agendu.

E da li su nam sve ove varijante potrebne?

Moje skromno mišljenje je da svakako jesu i kada uzmemo učešće u izradi takvih dokumenata, moj savjet je - budite slobodni i planirajte potrebe ne samo za tromjesečje, godinu ili decenije koje su pred vama. 

Ovo naglašavam zbog ličnog iskustva do kojeg sam došao kao aktivan učesnik u pripremi nove Strategije razvoja grada Bijeljina za sedmogodišnji ciklus, od 2024. do 2030. godine, a odnose se na neke moje prijedloge na koje su mnogi odgovarali sa obrazloženjem da se o tome i tome raspravljalo i prije deset godina, ali je procijenjeno da je to rano za planirati ili nemamo novac za te projekte i tome slično.

Naravno, centralna oblast kom sam se bavio u tim aktivnostima, bio je uglavnom saobraćaj i infrastruktura, mada svaka strategija mora da ima svoju širinu ali i dubinu i pristalica sam i zagovarač izrada i dugoročnih planova. 

U prvom redu da bi postojao pisani trag da je određena radna grupa uočila i potrebe lokalne zajednice u vremenu i prostoru koje će mlade generacije moći na vrijeme uočiti i svoje aktivnosti prilagođavati svojim aktuelnim planovima kompatibilnim vremenu i potrebama tih generacija.

Na primjer, nova Strategija 2024 - 2030. godine ne sadrži veoma bitne potrebe koje su već sad, u 2025. godini aktuelne, a ja ću navesti samo one najveće ili najbitnije.

1. Plan za potpuno završenje gradske kanalizacije

2. Izgradnja jugoistočnog kraka gradske zaobilaznice

3. Izmještanje gradske deponije

4. Plan geo-urbanističkog razvoja grada Bijeljina

5. Plan izgradnje gradskih garaža i pametnih parkinga

6. Potpuna preregulacija saobraćaja u gradu Bijeljina

7. Izmjena izvora energije za gradsku toplanu

8. Autobuska stanica

9. Javni gradski i prigradski prevoz, itd, itd, itd.
 
Na sve navedeno, nadovezuje se veliki broj drugih problema koji su praktično vezani jedan za drugi ili njihovim rješavanjem na površinu isplivavaju i neke nove potrebe naših sugrađana.

Da se razumijemo, svima je jasno da za sve navedene ili neke druge projekte trebaju znatna finansijska sredstva koja se teško mogu obezbijediti u budžetima grada Bijeljina ili Republike Srpske, međutim, nije zabranjeno planirati bilo koji projekat, ali isto tako se mnoge investicije mogu riješiti koncesijama i putem sredstava EU, fondova EBRD i drugih finasijskih institucija ali, naravno, već ste se zapitali, da li mi u BiH možemo „primirisati“ ovim sredstvima.

Lično, najveću nadu polažem u koncesije, jer novca ima kod domaćih ali i stranih investitora samo, što je i logično, svako je matematiku davno naučio, svako traži i dobit za svoju kompaniju i to je svakako potpuno normalno međutim, naši novopečeni političari se boje da se neće neko obogatiti preko noći kako je to uobičajeno u njihovim, pojedinim krugovima.

Kompromis je tu nezaobilazan, a matematiku znamo svi i nemojte dozvoliti nikome da se neopravdano obogati ali pošto nemate svoj novac, poštujte tuđi i neka vam je na pameti šta određenom koncesijom dobijamo za našu sredinu.

No, da se vratim na prethodni dio teksta - strategije i planovi su svakako neophodni, kako napisah da svaki pojedinac ili udruženja građana treba da planiraju, kako svoj život, nivo školovanja i usavršavanja, način življenja i sve potrebe u skladu sa tim. To je jedan vid odgovornosti i prema svojoj djeci, komšijama i svakom drugom sugrađaninu.

Šta je tu sporno, ništa nije zabranjeno i kada imate svoju viziju, počećete i sami da je instalirate u strategije koje se rade na višim nivoima. Nemojte više ništa prepuštati političarima, oni nam trebaju, ali zato ih moramo permanentno „gurati“, kako predstavnike mjesnih zajednica, odbornike, poslanike, ministre i sve ostale.

Gradska uprava je tu na mjestu broj jedan i zbog te činjenice i iskustva koje imamo od najomraženije riječi koja glasi KOHABITACIJA, a zbog koje već ispaštamo više od četiri godine. Međutim, poštovani sugrađani, krivac za činjenično stanje je velika većina vas, mojih komšija i za rješavanje svakog problema ne smijemo čekati izborne promjene nego, ako smatrate da vam nešto ne odgovara, nije riješeno kako treba ili da niko ne spominje probleme sa kojima živite, razmislite i preduzmite neke korake bez obzira koliko oni bili dugi, energični, iskreni i tačni.

Na samom kraju ove moje priče o strategijama, planovima i vizijama, kao što ste već i obavješteni putem naših gradskih medija, za 27. februar 2025. godine na redovnoj sjednici Skupštine grada Bijeljina, uvrštena je, napokon, rasprava o novoj Strategiji razvoja grada Bijeljina za period 2024-2030. godina na kojoj, lično, očekujem od odbornika da uzmu aktivno učešće, ulože amandmane, i bez pardona pokušaju ovaj sedmogodišnji dokument, glavni za sve nas, učiniti opširnijim, detaljnijim i sveobuvatnijim. Isto tako, nadam se da će tog dana navedena strategija biti i usvojena kako se ne bi desilo da pored 2024. godine, izgubimo i ovu, tekuću, 2025. godinu.