Dr Milićević podsjeća da je sama riječ stigma grčkog porijekla koja predstavlja oznaku koja se utiskivala na kožu robova, izdajnika ili zločinaca označavajući vlasništvo nad njima i njihov inferiorni status. 

Stigmatizacija kao proces, prema riječima dr Milićevića, označava negativno vrednovanje osobe od strane društva, pri čemu grupa koja ima socijalnu moć omalovažava grupu koja je manje moćna.

“Kada govorimo o osobama sa psihičkim poremećajima, kod njih je ovaj proces i najviše izražen, jer su one pogodne za stigmatizaciju iz više razloga. Stereotipi o ovoj socijalnoj grupi su česti kao što je npr. stereotip da mentalno oboljele osobe nisu sposobne da samostalno donose odluke. Takođe, iz neznanja o mentalnim bolestima i njihovim simptomima se formiraju predrasude koje uzrokuju distanciranje od osoba sa mentalnim problemima jer su one, navodno, neadekvatni i opasni po okolinu, što suštinski nije tačno jer činjenice govore da je agresivno ponašanje karakteristično samo za neke bolesti i to u periodu kriza”, rekao je doktor Milićević za InfoBijeljinu.

On ističe da treba jasno naglasiti činjenicu da veliki broj mentalno oboljelih osoba može imati normalan, produktivan život uz adekvatan psihijatrijski tretman.   

“Ovakva stigmatizacija ima negativne implikacije i prema psihički zdravim osobama koji se zbog iste plaše toga da se obrate stručnjacima, bilo nama psihijatrima ili psiholozima i socijalnim radnicima u situacijama životnih kriza”, napominje doktor Milićević.

Poznato je, dodaje on, da traženje takve pomoći može nerijetko prevenirati razvoj nekih težih psihičkih poremećaja.

Zato je, ističe, osobama sa psihičkim poremećajima mnogo teže jer osim što se bore sa svojim psihičkim tegobama i simptomima bolesti sa jedne strane, sa druge se bore sa predrasudama i diskriminacijom okoline, te s toga imaju teškoće u ostvarivanju kvalitetnog života koji mogu imati, a koji svakako i zaslužuju.

“Mora da postoji jasna nacionalna strategija koja podrazumijeva sistemski pristup ovom problemu  borbe protiv stigmatizacije osoba sa psihičkim poremećajima. Dok se to ne desi, dovoljno je i to da svaka osoba koja razumije ovaj problem doprinese njegovom suzbijanju u svojoj okolini informisanjem onih koji ne razumiju i koji stigmatizuju, kao što i zdravstveni radnici pomažu psihički oboljelim osobama da prihvate svoje bolesti i da se nose sa ovom nepovoljnom pozicijom u društvu”, naglašava psihijatar Milićević.