Programer po struci, sa vlaseničkim planinarima Milena se druži od 2015. godine, a za ovo vrijeme osvojila je brojne vrhove.

Učestvovanjem u ovom planinarskom podvigu, koji organizuje Extreme Summit Team iz Beograda, a predvodi Dragan Jaćimović, ostvariće svoj dugogodišnji san.   

- Uspon na Island Peak ili Imja Tse, visine 6.189 metara nadmorske visine, trebalo bi da, ukoliko nam vrijeme bude naklonjeno, traje dvadesetak dana. Najveći problem tokom uspona predstavlja visinska bolest. Koliko god da je sportista spreman, ne zna se kako će njegov organizam nositi sa visinskom bolešću, jer već poslije 5.000 metara mi raspolažemo sa nekih 30 odsto kiseonika. Ukoliko vođa tima ustanovi da član ima ozbiljnih problema koje ne može riješiti, prekida sa ekspedicijom i spuštaju ga na niže visine kako ne bi imao problem sa edemom mozga ili pluća. Ja se nadam da će svaki član naše ekipe uspjeti u svom naumu i da ćemo na Island Peaku istaći zastave naših društava - priča odvažna planinarka iz Vlasenice za portal InfoBijeljina.

 
Pavlovićeva ističe da su pripreme za ovaj poduhvat trajale više od dvije i po godine. 

- Za planinara je najvažnije da, koliko god da je fizički spremna, bude psihički stabilna osoba. Pripreme su tražile mnogo odricanja, svaki vikend na planini. Svakog petka, nakon posla, kretala sam na planinu, a vraćala se baš na vrijeme da u ponedjeljak stignem na posao. To je podrazumijevalo penjanje i u ljetnjim i u zimskim uslovima. U ljetnjim uslovima – penjanje na  stijenama, a u zimskim po ledenjacima, u navezama, jer mi, na kraju krajeva, u ekspediciji hodamo u navezi i zavisni smo jedni od drugih. Osim borbe sa manjkom kiseonika, tokom uspona svaki planinar na leđima nosi i teret od tridesetak kilograma – pojašnjava  krhka, graciozna djevojka.

 
Sa šeretskim osmijehom objašnjava da su planinari obično skeptični kada je vide na usponu.

- Kad vide koliko sam spremna i spretna, predrasude nestaju i prihvataju me kao ravnopravnog člana svake ekspedicije. Ljubav prema prirodi i planini nas spaja – kaže Milena. 

Podrška najbližih, kolektiva u kojem je zaposlena, ali i članova vlaseničkog planinarskog društva joj je neprocjenjiva.

 
- Kada sam krenula na svoj prvi ozbiljniji pohod na Mon Blan, moja planinarska porodica odabrala je ono najbolje i najpotrebnije i  spakovali su me. Podržali su me i kada sam se  „penjala“ na Dolomite, vrhove u Alpima i mnoge druge. Tako je bilo i ovog puta. Obezbijedili su mi ekspedicijsku opremu, a  čak su kontaktirali sa organizacijom sa kojom idem i sa njihovim vodičima, jer ne prepuštaju ništa slučaju i brinu o mojoj bezbjednosti - sa ljubavlju i ponosom priča Milena Pavlović. 

Oprema je skupa, putovanja, isto tako, ali kada se nešto voli, prepreke ne postoje.

Milena vjeruje da će Himalaji biti jedna od njenih dražih uspomena ali i da je to samo početak jer, kako kako kaže, mnogo planinskih vrhova još čeka na nju.