Dakić je iznio niz kritika na račun stanja sportske infrastrukture i načina finansiranja sporta u gradu, navodeći da Bijeljina, uprkos budžetu od oko 95 miliona KM, nema gradsku sportsku salu ni zatvorene bazene, dok se sportski klubovi i roditelji mladih sportista suočavaju sa brojnim troškovima.

Prema njegovim tvrdnjama, iz Bijeljine je tokom posljednje četiri godine otišlo oko 2.000 radno sposobnih porodica sa djecom, dok u gradu postoji 109 kladionica, od kojih se, kako navodi, 80 nalazi na udaljenosti manjoj od 100 metara od škola.

Dakić je kritikovao i kašnjenje gradskih subvencija sportskim klubovima, kao i činjenicu da djeca i omladinci, pored članarina, moraju plaćati opremu, pripreme, putovanja i učešća na turnirima.

„Bijeljina je bila grad velikih sportskih rezultata“

Dakić je podsjetio da su brojni sportovi godinama bili zaštitni znak Bijeljine, izdvajajući fudbal, košarku, odbojku, rukomet, futsal, atletiku, boks, džudo, karate i tekvondo.

Prema njegovoj ocjeni, uslovi za treniranje u pojedinim sportovima danas su ispod nivoa koji Bijeljina, kao jedan od najvećih gradova Republike Srpske, treba da ima.

Posebno je ukazao na nedostatak adekvatnog prostora za pojedine borilačke sportove, kao i na položaj atletike i drugih disciplina koje su, kako kaže, svojevremeno Bijeljinu pozicionirale visoko na sportskoj mapi Republike Srpske i BiH.

Dakić smatra da se politika prema sportu mora mijenjati tako da u njenom centru budu djeca i omladinske kategorije.

Kritika i sportskim radnicima

Dakić je dio odgovornosti adresirao i na sportske radnike, smatrajući da bavljenje sportom ne smije postati finansijski nedostupno velikom broju porodica.

Ukazao je na visoke članarine, ali i dodatne troškove koje roditelji imaju za sportsku opremu, pripreme i turnire.

Njegov prijedlog je da se veći dio javnog novca usmjeri direktno prema omladinskim selekcijama i stvaranju uslova da što više djece može besplatno ili uz minimalne troškove da trenira.

Kladionice udaljiti od škola

Jedan od prijedloga koje je Dakić iznio odnosi se na kladionice u blizini obrazovnih ustanova.

On smatra da nadležne inspekcije treba da izađu na teren, te da se prilikom utvrđivanja udaljenosti kladionica od škola ne posmatraju samo zvanični ulazi u objekte, već i vidljivost reklama za klađenje djeci koja dolaze u školu.

Dakić je poručio da okupljališta mladih treba da budu sportski tereni, dvorane i drugi sadržaji, a ne kladionice.

Sportska sala – „Grad i Vlada moraju pronaći zajedničko rješenje“

Kao jedan od najvećih infrastrukturnih problema Dakić je izdvojio nedostatak gradske sportske sale.

Prema njegovim riječima, pitanje njene izgradnje ne bi smjelo da bude predmet prebacivanja odgovornosti između Grada Bijeljina i Vlade Republike Srpske.

Smatra da obje strane moraju pronaći model saradnje i obezbijediti finansiranje kako bi Bijeljina konačno dobila odgovarajuću sportsku dvoranu.

„Da grad mladih, da grad sporta ima gradsku sportsku salu. Da okupljalište mladih bude mjesto sportskih susreta, a ne zadimljenih kladionica“, poručio je Dakić.

Više novca za omladinske selekcije i besplatne sadržaje

Dakić predlaže i drugačiju raspodjelu novca namijenjenog sportu. Prema njegovoj ideji, trebalo bi smanjiti dio subvencija profesionalnim sportskim klubovima i više sredstava usmjeriti na omladinske kategorije.

Kao konkretne primjere naveo je da je, prema njegovoj računici, za opremanje jednog rukometnog kluba potrebno oko 10.000 KM, za sezonu futsal kluba oko 50.000 KM, dok bi za opremanje atletskog kluba i jednogodišnje angažovanje trenera trebalo oko 30.000 KM.

Predložio je i izgradnju deset vježbališta na otvorenom, za šta bi, prema njegovoj procjeni, trebalo izdvojiti oko 20.000 KM.

Dakić smatra da bi relativno mala ulaganja u odnosu na ukupan gradski budžet mogla omogućiti stvaranje novih mjesta za besplatno bavljenje sportom i okupljanje nekoliko stotina mladih.

„Novca ima. Ljudi još uvijek ima. Nedostaje volje“, poručio je Dakić, zaključujući da će bez ozbiljnijeg ulaganja u mlade, sport i kvalitet života biti sve teže zadržati nove generacije u Bijeljini.